INSTRUKCIJE – POTREBA ILI HIT

O ČEMU JE RIJEČ

piše: Žarko Delač
Vjerojatno je svima dobro poznato kako su još ne tako davno školske instrukcije bile potrebne najlošijim učenicima ili onima koji se jednostavno nisu trudili na nastavi učiti.

Dovoljna je bila u većini slučajeva dodatna nastava i učenici su koliko toliko uspijevali svladavati nastavno gradivo.

Pogledamo li današnju situaciju možemo zaključiti kako su instrukcije postale hit i potreba za većinu učenika. Instruktori nikada nisu imali više posla  i ovaj intelektualni posao danas je sigurno jedan od najvećih oblika rada na crno!.

Unatoč tom velikom i dodatnom ulaganju u učenje pokazatelji znanja učenika su sve lošiji i lošiji. Po mnogim ispitivanjima i anketama prosječno znanje bilo praktično ili teorijsko, svrstava naše učenike pri dnu ljestvica.

Kako iznimke potvrđuju pravilo dokaz su izvrsni rezultati naših mladih informatičara, izumitelja i fizičara na svjetskim i olimpijskim natjecanjima.

Postavlja se pitanje zbog čega su onda prosječni rezultati u znanju naših učenika porazni. Je li razlog kampanjsko učenje za državnu maturu,  upise na fakultete ili samo za povremene provjere znanja.

Ili su učitelji i profesori zatrpani birokratskim poslovima, opterećeni rezultatima svojih učenika, opširnim gradivima, uvođenjem novih predmeta …Ili su jednostavno nedovoljno motivirani?! Uzrok za sve lošije izlazne rezultate njihovog rada mora postojati.

Sklon sam vjerovanju da je razlog u samom sustavu, a ne u društvenoj okolini, sve manjoj brizi roditelja za djecu ili utjecaju informatičke revolucije. Obrazovanje mora i na te promjene i utjecaje pronaći odgovor. Sigurno nije odgovarajući način da školovanje umjesto besplatnog postaje vrlo skupo.

Roditelji su čak i u osnovnom  tj. obaveznom školovanju prisiljeni plaćati školu u prirodi, obavezne izlete, pribor za likovni i tehnički, marendu, obuću, školske knjige i bilježnice, osiguranje, prijevoz, liječničke preglede i slično. Kada tome dodamo vrlo skupe sate instruktora koje učenici moraju uzimati očigledno je kako smo izgubili socijalnu nit školovanja, a time i odgoja i obrazovanja.

Zbog toga bi bilo korisno ustanoviti i otkriti uzroke zbog kojih učenici danas masovno plaćaju dodatne satove instrukcija?

U hrpi problema u kojima se naše društvo  nalazi i ovo je jedan vrlo zanimljiv slučaj s kojim se moramo ozbiljno uhvotati u koštac i dati odgovore. Oklijevanjem i stavljanjem problema pod tepih što je postala naša uobičajena praksa nikome ne koristi.

Priznajući  kako je probleme daleko lakše detektirati nego riješiti  teško je očekivati neka radikalna i brza rješenja.

Za  nadati se je samo kako i ovaj društveni trend neće postati još jedna aporija za političare i njihove poslušnike.  Naime uvjeren sam kako u našem odgojno obrazovnom sustavu ima dovoljno kvalitetnih ljudi koji mogu pridonijeti pozitivnoj promjeni  stanja u školstvu.

Samo im treba dozvoliti ili se trebaju izboriti za samostalnost i stručnost a ne podobnost.