ŠTO JE TO …

Domoljublje 

piše: Žarko Delač

Pojedini hrvatski kulturni i društveni pregaoci u posljednje su vrijeme otvorili srce, a reklo bi se i dušu, kako bi nam prenijeli kako se boje domoljublja i nacionalizma.

Zatvoreni u svojim uskim sredinama istomišljenika i poklonika to im nije za zamjeriti, jer da su njihove umjetničke vrijednosti na višoj razini, zasigurno bi se otisnuli i izvan granica Lijepe naše. Ovako vegetiraju zahvaljujući političkim mecenama i rodbinsko – interesnim vezama.

Čitatelji će zasigurno prepoznati o čijim je posljednjim javnim istupima jednog glazbenika i glumice riječ.

No da stvar nije slučajna, već nažalost sinkronizirana i usklađena, ne bi me brinule tlapnje ovih beznačajnih individua.

Zbog toga, imam potrebu naglasiti kako je domoljublje za svaki narod pozitivna karakteristika. Cijeneći tuđa mišljenja, stavove, poglede, ali pritom i poštujući svoje, najuzvišeniji je demokratski oblik življenja i ljudskog razmišljanja.

Međutim, poštujući svoj narod, ne smijemo misliti samo na svoju osobnu korist, korupciju, kriminal i partijske interese. Pravi domoljubi vode više računa o općem, nego osobnom, društvenom, nego privatnom.

Čitajući i slušajući medije koji oblikuju naše stavove i mišljenje ispada kako danas u Hrvatskoj ima premalo domoljuba. Zašto se onda pojedinci odjednom boje domoljublja i nacionalizma!? Pitam se jesu li oni multikulturalni izdanci nekoć umjetno stvorene jugoslavenske nacije ili jednostavno zagovornici europskog naroda.

U jednom i u drugom slučaju u krivu su, a političke promjene koje se događaju i koje se tek trebaju dogoditi potvrdit će tezu kako se svaki narod i svaka država u prvom redu brine za sebe i svoje državljane. Na tom putu sitni nihilisti i ateistički apologeti financijski potpomognuti nadnacionalnim kompanijama i zagovornicima svjetskih vlada ne biraju sredstva i načine kako privući pozornost. Zahvaljujući nekadašnjim političkim komesarima i partijskim ispiranjima mozga te smišljenim psihološkim djelovanjem, još i danas u tome imaju uspjeha. Može se reći kako i vrše inicijaciju mladih koji dolaze na koncert turbo pjevačice u Krapinu ili pjevača sličnog stilskog nastupa koji je politički zagovarao Veliku Srbiju u Vinkovce.

Posljedice su to nemuštog i lošeg vođenja države, koja je u rukama političara zatrovanih samo ideološkim podjelama. Zato se i nadalje djeca u školama vode u obilazak nekih Titovih bunkera, zagovaraju podjele sjevera i juga, podcjenjivački govori o braniteljima, otpuštaju prosvjetni djelatnici koji su branili nedavno puštene generale iz Haaga, zagovara neprirodna bračna zajednica … Sve to dovodi do velikih podjela i stigmatiziranja pojedinaca ukoliko se ne slažu sa stavovima službene politike.

Da li je to demokracija i sloboda za koju smo se svi početkom rata borili!?

Naravno da nije, pa zato i pozdravljam hrabre kulturne djelatnike koji su se obratili naciji u strahu od nacionalizma. Sloboda riječi i mišljenja treba postojati, ali za sve strane, a ne samo jednosmjerno. Nadam se kako će to shvatiti i oni koji se groze domoljublja i spomena riječi Hrvat.

Najbolju poruku odaslala im je u nastupnom govoru predsjednica Kolinda Grabar Kitarović koja je između ostalog 5 puta naglasila riječ domoljublje!.