piše: Žarko Delač
Potresi koji su se dogodili na našim prostorima u posljednje vrijeme otkrili su različite propuste, a osobito one koji se odnose na bespravnu i samouku gradnju. Posljedice takvog pristupa dugoročno su daleko štetnije od kratkotrajne dobiti pojedinaca koji se upuštaju u takve kombinacije.
Preciznije govoreći, ne samo na Banovini već i diljem Hrvatske, a osobito na Jadranu, brojni se investitori upuštaju u građevinske pothvate ne poštujući zakone struke. Zbog toga se pojavljuju problemi s klizištima, poplavama, nepristupačnim prilazima ili statički loše izvedenim građevinama.
Štedeći na izradi arhitektonskih i geodetskih elaborata, izbjegavajući plaćanje komunalnih naknada i građevinskih dozvola, rješavaju se stambeni problemi ali što je i za veću osudu, povećava dodatna zarada pohlepnih naših sugrađana. No, kada se nešto nepredviđeno dogodi krivce se uglavnom pronalazi u državi, javnim službama ili nefunkcioniranju gradskih službi.
Zanemaruje se činjenica da su pri tome glavni uzroci propusta njihovi vlastiti postupci, od zaobilaženja zakona do nuđenja mita i korupcije lokalnim dužnosnicima i političarima. Tako se kolo zatvara i bez odlučnih i beskompromisnih poteza neće se samo od sebe prekinuti.
Sigurno kako je jedan od razloga takvog uobičajenog obrasca ponašanja u našoj državi potreba za što jeftinijom gradnjom i neimaština. Posljedica toga je i izvođenje građevinskih radova u vlastitoj režiji, angažiranje sumnjivih majstora i izbjegavanje izdavanje računa i garancije za izvršene usluge.
Osim u građevinarstvu, slično je i kod većine uslužnih poslova koji su glavni izvor crnog tržišta i rada u sivoj zoni. Treba li uopće postaviti pitanje kada ste dobili ili zatražili račun prilikom popravka perilice ili promjene stakla? Zbog toga se i državni proračun slabije puni, manje ima novaca za plaće i mirovine i ponovno se vrtimo u začaranom krugu.
Postavlja se pitanje, može li takvu situaciju država i njezine institucije promijeniti ili je to većim dijelom posljedica našeg mentaliteta pod motom: „Snađi se gospodine“ ili „Ma sredit ćemo to već“?
Čini se ipak kao logičan odgovor da je ovaj problem posljedica života u našoj okolini jer kada se iselimo u neku od zapadnih država brzo se prilagodimo drugačijem životu. Ne natječemo se niti u zgrtanju nekretnina, izgradnji što većih kuća ili vožnji u što skupljim vozilima kupljenim na kredit. I naravno, od vodoinstalatera ne trebamo tražiti račun već je nezamisliva pomisao da ga za tu uslugu ne dobijemo!
Prema tome za pravila ponašanja i regule života, treba se u prvom redu pobrinuti država i s nestrpljenjem velika većina hrvatskih državljana to i očekuje.