piše: Josip Mayer
U Hrvatskoj postoje tri modela Hrvatskih turističkih zajednica: HTZ na državnoj, županijskoj i na lokalnoj razini. Sve one troše novac iz proračuna. Koji iznos je u pitanju?
Stvarno me nešto steže u grlu kad čitam članke s ovakvim naslovima: “Troše milijune bez nadzora”, “Petrina udario po HTZ-u: Treba ukinuti tu parazitsku i kriminalnu zajednicu,“ a jedan od naslova je i ovaj: “Čemu služe Turističke zajednice?”
Pa, eto, podsjetimo se! Već nekoliko desetljeća za hrvatski turizam malo što se dobroga radi, a toliko je turističkih zajednica. Nije zato slučajan zadnji protest otočana u želji da spase svoje plaže i druga turistička dobra od nemilosrdnih i neodgovornih koncesionara. Nisu ni koncesionari baš za sve zlo krivi, kriv je hrvatski sustav koji im dozvoljava i daje razne pogodnosti mimo zakona i nadzora.
Naime, za promidžbu hrvatskog turizma odvaja se godišnje na milijarde kuna, što u Hrvatskoj, što u inozemstvu. Lijep je to osjećaj i za domaće goste i turiste, jer hrvatski se turizam predstavlja na najvišoj mogućoj razini. I samome mi srce posebno zakuca, kada posjetim neki sajam i dođem do hrvatskog turističkog štanda.
Sve je to vrlo lijepo i privlačno predstavljeno, popraćeno mnogim reklamama i promidžbenim prospektima što također košta novaca.
Velika razočaranja nastaju tek kada gost turist stigne u Hrvatsku u kojoj ga čekaju mnoga nepredviđena iznenađenja, kao što je nepripremljena i neuređena turistička sezona koja često puta počinje kasno, i to s bagerima, kopačima i građevinskim rovačima, ulazeći i rastjerujući goste, turiste i kupače. Ne pomažu tu ni njihova čuđenja, žalbe ni opomene.
Nemilosrdni koncesionari, koji bi trebali po nekoj logici imati sve već unaprijed pometeno i pripremljeno najmanje mjesec dana prije turističke sezone, zauzimaju cijele plaže još pune kojekakvog smeća, svojim postavljenim ležaljkama, čak i tamo gdje ih ne bi smjelo biti mjesto zbog sigurnosnih razloga kupača. Ponekada se zna dogoditi, da gosti ili turisti znaju sami uzeti drotenu četku u ruku, kako bi očistili klizave stepenice od nataloženin morskih algi.
Drugi pak znaju ponekad uzeti metle u ruke, kako bi očistili svlačionice od lišća i ostalog smeća nakupljenog od prošle godine, a pod kojim se nalaze mravi i razni crvići. Naravno, sve to čine dobrovoljno za sebe i za turiste, srameći se zbog neurednosti i neodgovornosti svih onih koji su zaduženi za čistoću i nadzor primorskog dobra: otoka, plaža, parkova, te o postavljanju sigurnosnih mjera kupača.
Na nekim plažama još ni sada, dok ovo pišem, nisu postavljeni rukohvati na ulaznim stepenicama u more. Ne postoje ni ona najobičnija pomagala kao što su štrikovi, spasonosne veste ni šlaufi. Invalidska dizalica ne funkcionira. Tako ispada da je bolje da je niti nema. Djeca skaču po njoj pa je to dodatna opasnost od ozljeda.Ima toga nažalost još i više.
Ali kome reći kada se nitko o sigurnosti kupača i o kakvoći plaža ne brine?A toliko je turističkih zajednica koje ubiru lijepe novca iz proračuna, a za nešto više učiniti nedostaje im dobre volje!
Nije tako bez razloga jedan od komentara gospodina Nede Pinezića, predsjednika Udruga iznajmljivača „ ZOT-a“ koji na svom blogu naslova „Hrvatski turizam od jutra do sutra“, dodaje sljedeće: „Ovakav zahvat sustava Turističkih zajednica u prvi plan postavlja potrebu žurnog preispitivanja modela organiziranja turističkih zajednica na svim razinama, od turističkog društva do Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice. Što je čija zadaća? Tko razvija i inovira turističku ponudu, tko se bavi promocijom, a tko marketingom? Ili svi rade sve? I koliko je k tome potrebno resursa za izvršenje točno određenih zadaća? Tko to financira i koliko sve to košta?“
Uz mnoštvo dobrih i kvalitetnih prijedloga, gospodin Nedo Pinezić također upozorava na jedan od vrlo važnih i gorućih problema, te napominje: „Svima su nam već poznate činjenice da je Hrvatska jedan od najvećih demografskih gubitnika u Europskoj uniji, da rapidno pada broj radno aktivnog stanovništva, ali da se isto tako uspostavom slobodne, demokratske, Republike Hrvatske javna administracija višestruko povećala u odnosu na nekadašnju SR Hrvatsku.“
Pitanje je samo čita li netko od gore navedenih vodiča, turističkih zajednica njegove pimjedbe i prijedloge za daljnja poboljšanja hrvatskog turizma i turističkog gospodarstva.
Stvarno bi me i samoga zanimalo kao jednog člana tih zajednica, čija je zadaća nadziranje kakvoće naših plaža?
Tko vodi brigu više o modernizaciji plaža, obzirom da se na nekima od plaža nije ništa promijenilo još od prošlih socijalističkih vremena kako bi se domaći gosti i turisti više očarali nego dosada razočarali?
Kome da se domaći i strani turisti obrate kada se osjećaju ugroženi i nesigurni na plaži koju su izabrali za svoj teško zarađeni godišnji odmor?