U povodu smrti izvanrednog čovjeka i svećenika, fra Bonaventure Duda (14.01.1924.-03.08.2017.)
(„..I duboko me smiri pjesma, možda jedina, mog nekada učitelja, velikog filozofa i teologa, a mlad je umro – kao Isus, u 33. godini života. Bio je to franjevac, Bonaventura Ćuk (+1941.) Po njemu su mi nadjenuli ime(…)“ fra Bonaventura Duda)
Hoću li i ja u raj?
Htio bih, al` sve se bojim.
Jer tamo će biti slava i sjaj,
a ja nisko stojim.
Već ako imaš gdjekoji kutić,
I to je dosta za me:
Stisnut ću tamo se suhi ko prutić,
usko je moje rame.
Nikome neću praviti sjene,
Bez buke bi to bilo.
Gospode, ne zaboravi mene,
ako ti je milo.
Ako to nije milo prisuće
Takova odrpanca,
Pusti da bar na vratima kuće
Čekam kog tvoga znanca
Pa da ga molim da za me moli.
Ako se ni to ne da,
Ja ću svejedno čekati doli,
Već poradi reda.
Pa kada uđu, kojim je dato,
I mjesta biti neće:
Nebo je malo, al` ništa za to –
Srce je tvoje veće.
Iz životopisa
Duda, (Roko) Bonaventura rođen je u Rijeci 14. siječnja 1924. godine. Podrijetlom je s otoka Krka, iz mjesta Krasa, gdje je pohađao osnovnu školu (1929.-1933.).
Nakon dva razreda građanske škole na Sušaku, pohađa u Varaždinu Franjevačku klasičnu gimnaziju (1935.-1944.).
U Franjevački red stupa 14. kolovoza 1941. godine i tada uzima ime fra Bonaventura.
Studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu(1944.-1950.). U tom razdoblju profilirao se i kao glazbenik uz tadašnjeg orguljaša franjevačke crkve u Zagreb, fra Kamila Kolba. Za svećenika je zaređen 15. siječnja 1950. godine, a u prosincu 1952. postiže gradus licencijata iz teologije. Od jeseni 1954. do lipnja 1957. nalazi se na poslijediplomskome studiju u Rimu, najprije na Antonianumu (1954.-1955.), gdje je doktorirao iz teologije, a potom na Papinskome biblijskome institutu (1955.-1957.), gdje je postigao biblijski licencijat.
Istaknuti je biblijski prevoditelj i promicatelj duha Drugoga vatikanskog koncila. S franjevcem Zorislavom Lajošem pokreće list Glas s koncila iz kojega će nastati današnji Glas Koncila (1963.). Pokretač je i (s J. Kaštelanom) glavni urednik prijevoda Biblije u izdanju Stvarnosti (1968.). Preveo je (s J. Fućkom) Novi zavjet i priredio novi hrvatski Lekcionar (od 1969.). Sudjelovao je u osnivanju nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost i Teološkog društva Kršćanske sadašnjosti (od 1968.).
Dobitnik je znanstvene nagrade Annales Pilar Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar za 2004. godinu. Od 2010. dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za društvene znanosti.
Usto, fra Bonaventura je dugogodišnji propovjednik u crkvi Sv. Franje na Kaptolu, gdje je od 1981. do 2009. svake nedjelje predvodio misu u 11 sati, a njegove su propovijedi uvijek bile rado slušane.
Lik fra Bonaventure Dude dokumentirala je Ljiljana Bunjevac Filipović u dokumentarnom filmu ‘Manji brat – fra Bonaventura Duda (2009.), čija je scenaristica i redateljica.[5][6]
Fra Bonaventura preminuo je 3. kolovoza 2017. u samostanu Sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu.