Sven Adam Ewin
Izbacujem te iz svih stvari;
Izbacujem te baš iz svega;
Stomak ne može da te svari;
Za me si odsad slijepa pjega.
Sve što je tvoje neka visi,
Suho i mrtvo. Puno mraka.
Da me podsjeća da tu nisi,
Da nema tvojih otisaka.
Knjige, cipele, tvoju robu,
Sve ću spaliti što je tvoje,
Onda ću našu mračnu sobu
Okrečiti u žarke boje.
No već me oko srca stiska:
Kako ću noću bez tvog vriska?
Ha, ha! Sjajna pjesma!