piše: Marko Jareb
Svatko u svome zarogu s lašunom u ruci su Ambrozije i Tome Milin. Arvaju Dulibu. Tu Ambrozije planira posaditi mladi vinograd od najmanje tri tisuće panja. Loze koje trenutno radi već su pri kraju i ne isplatu se raditi, a dosta su i raspršene, u više su djanica, po nekoliko stotina u svakoj.
Ovaj posao koji sada rade je priprema terena za sadnju mladog vinograda. Na tako pripremljenu zemlju posade se najprije divlje loze, a onda se na njih nakon godinu ili čak dvije godine navrću pitome mladice loza u šestom mjesecu. Koji je to mukotrpan posao? Ali kad se napravi od početka temeljito onda loza može trajati i po pedeset i više godina, zavisno o tome kako se radi.
A dok je mlada svaki je nametnik napada. Najprije uz svaku se mora zabiti dobar kolac da je vjetar ne slomi, onda se uz njezin korijen mora posaditi kapula da je crv ne pregrize, jer ga kapula odvraća od mlade sadnice. U prve dvije tri godine dok loze ne puste dublje žile, ako je velika suša potrebno ih je zalijevati da ne usahnu. Danas se to drukčije radi. Imaju gotove sadnice, ali isto treba pripreminiti zemlju odnosno izarvati je. I sa tim gotovim sadnicama mnogi nisu zadovoljni kako se razvijaju loze.
Vrijeme je od marende, te Ambrozije zove Tomu Milina da dođe jesti:
– Ajmo čako baciti u kljun!
– Evo samo da vi grumen razbijen – Tome će – i upita – a ča ima za isti?
– Ima sira iz ulja i poveruno i malo piva za napiti se – odgovori mu Ambrozije.
– Ala, ala amo ča prije pojsti da se ne ohladimo za raditi, posli ića padne život…
– Dobro ti govoriš! – Ambrozije će.
***
Ambrozije dila kolce za vinograd u konobi od punice. Kraj njega sjedi Joso, njegov sin. Sve miriše po smreki. Joso samo gleda i šuti. Svaki posao izgleda jednostavno što mu ćaća radi. Odzvanja na sve strane topot sikirice po taku. A i kosiraća zna biti u điru. Skaču naokolo landrice smrikovine. Najbolje taklje su od nje. Svaka taklja je po sredini debela ko dobra mišnica. Najprije joj zadila špic, a onda je poprijeko zareže šegacom i onda kosiraćom odsijeće dio smrike tako da ostane kao mala stopa na visini od pola metra od špica taklje. Po toj stopi se udara drvenom macom kad se taklja zabiva u zemlju. Taj posao Ambrozije radi pred večer ili poslije večere. Čak zna i zapjevati uz taj posao.
Josi se počelo spavati i to rekne ocu, a on mu odgovori neka pričeka samo dok završi ovu taklju koju je započeo dilati. Bilo je već kasno, vani je brijuckao lagani burin, Ambrozije je pospremio alat, pogasio svjetlo, zatvorio konobu starinskim ključem i sa sinom se uputio svojoj kući na počinak.
***
Za Bauljaču te nije ni spomenuo tvoj prijatelj Tome Milin koji je s tobom arvao u Dulibi, kao da tamo nisi ni pristupio, a on mi je sam rekao da si ti tamo sadio masline.
***
Moj stric ti je pisao da ti i tvoja obitelj možete uvijek računati na njega. Kad si mu pisao da ti pošalja novce za kupiti kuću u Varošu, onda ti je odgovorio da on ne može ništa dok ne pita oca, bez obzira što je on imao punomoć na očevu knjižicu, a meni je rekao da je on kriv što si ti tako završio.
Otac ti nije htio dati novaca kad si ga pitao jednom prilikom da nemaš za kruh kupiti. Rekao je:“ Nedan ti“, ja sam to čuo na svoje uši i vidio sam kako se ljuti, a ti si ga više puta upitao, no, on te nije obadavao.
Svi su te izigrali, a ti si im slijepo vjerovao, ti si trebao reći, hoću vratiti ću se ja na intradu samo mi napravite crno na bijelo, dok ste vi živi da je to vaše, a poslije vaše smrti da sam ja apsolutni gospodar.
„Poslije bitke mač u zdraču“, rekla bi moja baka.
Moj tetak ti je rekao da što si se dao sedlati te da ti i ne može biti bolje nego što ti je, a mati ti je za onu zemlju blizu kuće rekla da je to i onako zemlja od njene matere i da će ona to ostaviti u ženski dio. Svi su te izigrali. Meni je sin od moga dragoga tetka rekao da što ja tu tražim kad sam otišao u grad, zapravo ti si me zajedno s materom odveo u grad, a kćeri od moga dragoga tetka su mi rekle da im je tvoj otac rekao da dijelimo svaku gredu na kući. Eto što ti je život, a ti im slijepo vjeruj na riječ. Bio si svačija sluga i svi su te izigrali, govorili su da će to sve biti tvoje, a ti nikada nisi imao ništa od toga.
Kad ti je otac dolazio brodom iz Merice onda su ti i jedan i drugi zet išli pred njega zajedno bez tvoga znanja. To sam doznao od tvoje nećakinje koja mi je nedavno to rekla kako su s tetkom išli pred djeda na brod. Ti si išao s ujakom od žene i njegovom gajetom radi fagota. Kad ti je ujak posnimio situaciju isto ti je rekao da ti se ne piše dobro, ako stari bude više vukao na stranu zetova.
Danas ti je godišnjica smrti i sve ovo pišem iz nekog revolta, pravo da ti kažem nemam snage da pogledam one tvoje bilješke što mi je mati rekla da si napisao. Sve ovo pišem iz sjećanja odnosno temeljem materinog pričanja. Znam da bi mi mati znala reći, koliko ti je otac bio pametan i da si bio najbolji matematičar u svojoj generaciji u školi te da si imao lijep rukopis. Vidio san neke tvoje svjedodžbe. Iznenadio sam se koliko si imao dobre ocjene. Skoro su sve petice, samo si iz pjevanja imao nižu ocjenu, mislim trojku ili četvorku, ne sjećam se dobro.
Ove godine imali smo skoro sto litara ulja. To smo sve ubrali u Dulibi i Bauljačama. Još je bilo nešto grožđa na lozama koje si ti posadio. Eto, to radimo koliko stignemo. Nemamo više višanja u Dulibi, morao bih koju navrniti na rašeljku ili kupiti koju gotovu sadnicu. Za gotove sadnice kažu da se nisu pokazale dobre za naše podneblje, jer da brzo propadnu, a navrtak na rašeljku da više traje. Na rašeljkama u Dulibi sam navrnio nešto trešanja. Nema više onih tvojih trešanja, ima samo još materina trešnja koja se po vrhovima počela sušiti.
***
Imam jedan problem za koji se želim samo tebi potužiti, a to je što svi znaju da je ovo istina što ja pišem o tebi. No, nitko neće da kaže da je to tako onome kome treba reći, pa se zato ovaj uradak zove kaže – to – vo, jer ti isto znaš da smo mi tako zvali jednu našu zemlju, dakle Kažetovo, a bb je zato što je sada nastoje prisvojiti.