Komentar ne tekst “BROĐANI”- PRIMJER ZA UGLED
Josip Prudeus/ 01.8.2017/
GRADOLJUBI
(Svim, svojim Brođanima(kama) koji istinski vole naš grad)
To su oni koje bi rado svaki grad imao .
Ne jednog,
stotine takvih svoje bi gradove sobom obogatili .
Oni koji svoje gradove napamet znaju,
naizust kazuju
jer su ih od djetinjstva pamtili.
To su oni kojima u njihovim gradovima
nikada ništa nije svejedno.
Uvijek tek jedno: to je njihov grad.
U njemu se svega sjećaju,
u njemu se najbolje osjećaju,
Iz njega rijetko odlaze ,
a tako se brzo vraćaju.
Njih raduje svako širenje grada,
mada bi rado sve to usporili .
Ne prihvaćaju žurbu koja narušava,
prebrzo urušava lijepo i pitomo.
Oni bi uvijek radije tri puta mjerili
I tada još uvijek tri puta promislili
ovako ili onako,
ovdje ili ondje
ovo ili ono.
Oni prvi zamijete s tugom zapušteno pročelje,
prvi primijete svaku novu, sve rjeđe, oličenu zgradu.
Njih raduje popravljena ograda u ulici,
uređen vrt prvog i najudaljenijeg susjeda.
Oni žive u susjedstvu sa svim ulicama.
Oni s radošću prate položaj mjeseca iznad tornjeva
Velike i Male crkve i vatrogasnog tornja
Znajući kada će biti točno vrh križa ,
kada sa desne ili lijeve strane.
Na korzu ili kojoj sporednoj ulici
njima ništa nije sporedno, niti svejedno:
prvi primijete svjetiljku koja bezrazložno žmirka,
Na tržnici prepoznaju,od prve,
iz kojeg je netko sela
po govoru,
po pokretu,
po izgledu.
Vole razgovarati o gradu .
Vole pitati.
Rado slušaju svakoga,
Rado poslušaju dobroga.
Rado se savjetuju.
I rado savjetuju.
Proučavaju
I poučavaju.
Znaju reći .
Umiju otrpjeti,
zatomiti,
Odšutjeti .
I ćutiti…
važući dobro
što je dobro
što nije za dobro njihovoga grada.
U njima je neprevarljivi mjerač za dobro, čisto, čestito.
Sa svima na dobrojutro
i s onima koji takvo što u sebi ne nose.
Sa svima na dobardan
za svaki još bolji i sretniji.
Sa svima na dobarvečer i laku noć
Oni ne trebaju čitati osmrtnice
s telegrafskih stupova,plotova ili stabala.
Oni jednostavno ujutro ili uvečer
osjete,naslute
da je netko otišao zauvijek.
Oni su sve pomalo u svom gradu .
Šetači, čitači, kroničari, pjesnici.
Takvi žive sa svojim gradom
i kad su u drugom gradu.
Takvi idu ulicama svoga grada drukčije nego ostali :
oni vide više,
oni čuju više,
oni poznaju više
I više od toga:
vole sve više.
Uza Savu, Mrsunju ili Glogovicu
od Vijušasa, starog Mocvaja,
sve do Budainke i Osječke
sve je to prevažan dio njihovog grada,
te zamijete cvijet bezrazložno utrgnut,
nepotrebno posječeno stablo ,
iz obijesti strganu klupu,
išaran zid,
Polomljen grm…
I nikad ne razumiju počinitelje.
Takve zanima listanje svakog kestena.
Takve zanima pada li prvi snijeg u pravo vrijeme
i primjećuju da je već trebao kopniti.
Točno opažaju u svom gradu
Prerano,
Prekasno,
Na vrijeme.
Njih čudi svako kašnjenje
Jer imaju u sebi kalendar još iz djetinjstva.
Oni osjećaju razliku između pretproljetne
i proljetne kiše.
Znaju točno s koje će strane vjetar skoro u koji sat.
Točno pogađaju hoće li, ili neće granuti.
Čak kada sjevnuti i gromom grunuti.
Oni gonetaju znakove jer su ih godinama čitali:
Ako se crni poviš ove ili one šume…,
ako se mrači iznad Brodskoga brda,
ili od Motajice.
Znaju čak kiši trajanje.
Oni nepogrešivo pogađaju u dan
kada će na kojem mjestu
prolistati, zazeleniti, propupati, rascvjetati
bagrem ili bazga , na korzu magnolija.
lipa u Klasiji…
Poznaju vrijeme padanja kiše, snijega i lišća.
Njima je poznato padanje lišća
u svakoj gradskoj ulici
Čak okolici. Oni su rođeni šetači.
Njima su poznati svi zavoji
na svim stazama
u gradskim parkovima.
Poznaju vodostaj ćudljive Save.
Odoka znaju kada će nabujati i presušiti.
Kada iznenadi, nisu zlovoljni.
Muči ih tek što Sava
nije od neba plava, kao nekada
od Poloja do Migalovaca,
čista i bistra
od Matinog kupališta do Ade…
Bješe to još u vrijeme dok se Mehu dozivalo
da ih čamcem prebaci od Najlon bašće
do čardaka s onu stranu.
Bješe to u vrijeme kada su mršava kljusad
dereglije uzvodno vukla krcate pijeskom.
Ta, Sava, nekoć bistra i plava
sada je…
No o tom što ih muči,
kazuju tek naboranim čelima
i upitnicima u očima.
Malo je gradova
koji na svojim ulicama takve susreću.
Sretni su gradovi koji u svojim kronikama
nažalost takve sve rjeđe bilježe.
Veliki su gradovi
u kojima takvi samozatajni žive.
Puni sebedarja,
Prazni sebeljublja.
Takvi , samozatajni
koji bi najradije drugima,
svakome za dobro učinjeno
gradu i ljudima
usmeno i pismeno zahvaljivali,
uručivali zahvale i pohvale
svima
kojima je kao njima
Brod u srcima.