USAMLJENI PJESNIK

piše: Sonja Breljak
foto: Barica Bitunjac
Berlin/- Ja planiram danas svakako  otići kod spomenika Marku Maruliću, glasi kratka poruka koju mi je u rano jutro netom prošloga petka, uputila Elizabeta Kopić, dopredsjednica Zavičajnog kluba “Brođani” Berlin e.V. i moja dobra prijateljica.

-Svakako, dolazim i ja, odgovaram, pa u to ime ponešto skratim moj radni dan, posljednji prije dugo čekanog godišnjeg odmora. A s razlogom je to.

Naime, 18. kolovoza je dan rođenja hrvatskog pjesnika i humaniste, Marka Marulića. I to, ni manje ni više, već – 567. obljetnica!

Marko Marulić je rođen, preminuo i pokopan u Splitu. No, za spomenuti se pjesnika na ovaj dan, nije nam potrebno potegnuti čak do Splita, tek do berlinskog trga Julius-Morgenroth, gdje iza vijećnice općine Wilmersdorf, svojom veličinom, ozbiljnošću i dostojanstvom, dominira brončana statua Marka Marulića, rad kipara Slavomira Drinkovića, na ovom mjestu postavljena 2000. godine kao spomen na više decenija (1970. godine utemeljeno) dugo prijateljstvo dva grada, a u slavu, ocu hrvatske književnosti,  “hrvatskome Goetheu”.

O, da, znalo je u godinama iza, na ovaj dan, ovdje biti i ponešto više Nijemaca i Hrvata, predstavnika Saveza hrvatskih društava, berlinske općine Wilmersdorf-Charlottenburg, Njemačko- hrvatskog društva Berlin-Brandenburg,  Veleposlanstva RH…

Sad evo, dok podno Marulova kipa, spuštamo cvijeće u ime Zavičajnog kluba Brođani, u tome smo sasvim osamljeni. Sami smo, izgleda, zaboravili na sebe i naše, pa su i drugi zaboravili na nas.

Uokolo je zelenilo, ugodna tišina. Brončani kip odolijeva zubu vremena. Samo su slova posvećena Marulu, teško čitljiva.

No, nije to glavni problem. Jednom će netko bojom osvježiti uklesana slova i postat će vidljiva. Ali tko će učiniti da se sjećamo, da poštujemo i njegujemo spomene i spomenike, povijest, kulturu i ljudska, vrijedna i važna duhovna djela?

Gdje su ti savezi, općine, odbori, kongresi, vijeća, gdje brojni, silni, veliki Hrvati ovoga grada?

Tko će učiniti da i sami, poput slova podno spomenika, postanemo vidljivi(ji)?

Pitam: tko će (ako sami nećemo), osvježiti nas?

…

Iz životopisa Marka Marulića:

Hrvatski književnik, često nazivan i ocem hrvatske književnosti, rođen je 18. kolovoza 1450. u Splitu. Oboje roditelja, otac Nikola i majka Dobrica (rođ. Obirtić) bili su plemići. Pored najstarijeg Marka bračni par Marulić imao je još šest sinova i dvije kćerke. Obitelj se hrvatski nazivala Pečenić, a u XV. stoljeću po humanističkom je običaju latinizirala svoje prezime u Marulus ili De Marulis. Marulić je u Splitu (1460. – 1470.) pohađao humanističku školu koju je vodio talijanski humanist Tideo Acciarini.

Tu započinje svoje stvaralaštvo potaknut Ovidijevim djelom Metarmorfozapišću distihe o mitskim likovima. Nakon završene humanističke škole odlazi u Padovu gdje studira pravo. U Mlecima je (1477.) tiskana knjiga Jurja Šižgorića Elgiarum et carminum libri tres. Marulićeva pohvalnica, koju je Šižgorić uvrstio u knjigu, prvo je Marulićevo tiskano djelo. Po završetku studija prava vraća se u rodni Split gdje će provesti glavninu života.

Živo sudjeluje u gradskom životu. Ostalo je zabilježeno u gradskim arihivma da je bio gradski sudac, svjedok pri nagodbama i ugovorima, zastupnik u parnicama, izvršitelj oporuka i tužitelj. Istovremeno stvara na književnom polju. Tako 1499. dovršava svoje djelo De institutione bene vivendi per exempla sancotrum (Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca) gdje zbori o katoličkom moralu te daje upute kako se pridržavati katoličkoga morala, a sve oslikava primjerima iz Evanđelja i života svetaca. Naredne godine dovršava hrvatski prijevod djela Tome Kempenskoga De imitatione Christi.

U studenome 1500. hodočasti u Rim, a već godinu kasnije (1501.) dovršava ep Judita u kojem doseže svoj najveći pjesnički domet. U tom djelu hrabri i potiče vlastiti narod na obranu domovine. Iste godine (19. srpnja) upućuje pismo splitskom kanoniku i prijatelju Jerolimu Ćipiku s zabilješkom o Juditi, a u kojem kaže:

– “Izradio sam jedno djelce u stihu na našem materinjem jeziku, u rimama, podijeljeno u šest knjiga, koje sadrži pripovijest o Juditi i Holofernu (…). Sastavljeno je na pjesnički način, dođite i pogledajte ga, reći ćete kako i slavenski jezik ima svojega Dantea.”

U razdoblju od 1510.-1517. radi na epu Davidiadas (Davidijada), a tom periodu nastaje i spis Psichiologia de ratione animae humanae (Psihologija, o naravi ljudske duše). U tom djelu prvi puta u povijesti koristi se riječ psihologija te se Marulić danas smatra njezinim tvorcem.

Oporuku sastavlja 14. lipnja 1521. i u njoj popisuje listu knjiga iz svoje knjižnice. Tri godine kasnije, 5. siječnja 1524. umire u rodnom Splitu. Pokopan je u splitskoj crkvi sv. Frane.