TOGA NEMA U BERLINU

IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
tekst i foto: Sonja Breljak
Makarska/ Velika, rumena, sunčana kugla spušta se do dna horizonta, razlijeva se crvenilo po morskoj površini. Sunce se utapa, s morem stapa. Dok šumi plimom tjerana vodena masa, uživam u pogledu. Dan se primiče svome kraju a još ima kupača u moru. Proletje brzo tjedan dana. A nitko baš ni ne želi ostati duže. Dovoljno nam sedam dana.
Eh, mi i Makarska rivijera …cijela je to obiteljska povijest, pripovijest. Naši posjeti i godišnji odmori na njenim plažama počeli još tamo osamdesetih, kad je svojevremeno, naša tvrtka imala …tada tako imenovano …radničko odmaralište. Istina, jedno vrijeme su …za ratnih godina …Split i otok Hvar u našem životu odigrali važnu ulogu. Par godina ljetne dane provedosmo i u Poreču. No, kasnije se ponovno vratismo staroj ljubavi. Opet u Makarskoj.

Najprije smo više godina godišnje odmore provodili u hotelu Biokovka. A kad je prije dvije godine, prvi poslijeratni posjet s cijelom obitelji najavio moj brat iz Amerike, smjestimo se u privatnom smještaju u Makarskoj. Tako i sad, već iz Berlina …gospođa se činila vrlo ljubazna, pa hajd … rezervirasmo isto mjesto za nas četvero. Dvije sobe sa zajedničkom terasom. Nedaleko centra grada. Malo uzbrdo. Eh, da …gospođa koja izdaje sobe malo je pobrkala dane ( suprug joj veli: -Uvijek ti kažem …pa zapiši!) pa do rezerviranih soba dospjesmo tek drugi dan. Cijena -12 eura (cijene smještaja su već europske-u eurima!), računa se to u vrlo povoljno. A shodno ponuđenom-dovoljno.

–Činite mi se ozbiljni ljudi, pa evo imam za vas i bolji smještaj, apartman …klima, dva televizora, 80 eura po danu …nudi vlasnica kuće, garsonjere i apartmana. A mi nećemo, nama dobro u dvije sobe s dalekim pogledom na more. Čudi nam se. A mi se pa skoro pravdamo …Ne trebamo klimu, dosta nam i one iz automobila kod duga putovanja. Želimo prirodnu topline jer sunca skoro da i ne bi ovog ljeta u Berlinu. Ne trebamo ni dva televizora. Želimo se odmoriti od njih. Ne trebamo puno ni sobu, pa nam skoro svejedno kakva je, trebamo u njoj najnužnije, želimo biti vani, uz more, uz glasanje cvrčaka, pod krošnjama mirisnog drveća kroz koje tek proviruju vrele zrake sunca.

Odmaramo, onako u polusnu, na gradskoj plaži Donja Luka. Je, puno je svijeta. Ali ne smeta nam to. Najviše je turista iz Bosne i Hercegovine. Češke, Poljske …Raznih ponuda u izobilju. Duž plaže svako se malo razliježe: Buureeek! Kukuuruuuz! Kroooofneee ili Kraaafneee …već kako kad, pa maslinovo i orahovo ulje, pa ponude za obilazak izletničkim brodovima …Uglavnom, vrlo je glasno i živo. A tek restorana uz plažu …kao u priči. Pa onda ponude odjeće, obuće, ležaljki, kupaćih kostima, haljina za plažu, suvenira ove ili one vrste, svega …Uvečer, obilna ponuda i zabave, glazbe (razne) ….Jelena Rozga, Kemal Monteno …disko klubovi, ribarske večeri, brodice, šetalište …sve puno. Ne smeta mi ništa od toga, volim šušur, ljudski žamor dok u hladu, uz šum valova što zapljuskuju obalu duge, duge plaže, lijeno otvaram oči, gledam plavo, jako plavo, čisto nebo kroz guste iglice drveća …eto je, uteče vjeverica a ja ju ipak stigoh okom i objektivom mog foto aparata!

Dok smo uvečer šetali s kraja na kraj grada, s lijeve strane zastanem kod hotela Osejava …moram znati po čemu hotel nosi to ime. Pa pitam. Radoznalost zahvaljujem i prirodi i mojem novinarskom pozivu. Dakle, ovako …Makarska je smještena u prirodno zaštićenoj luci, zatvoerenoj s jugoistoka rtom Osejava (aha!) a sa sjeverozapada poluotokom sveti Petar (od tamo dopire izvrsna glazba iz diskokluba u pećini(Grotta). Grad nadvisuje impresivno Biokovo. Visine 1762 metra. Kuće su redane od mora prema planini kao u kakvom amfiteatru. Uvečer, kad se upale svjetiljke, čine se kao bezbroje oči, kao publika u kazalištu koja promatra što se to događa na sceni, na rivi, uza samo more gdje buja, raste, žamori i romori puni život u sred turističke sezone. E, da, Biokovo je makarski štit od nedaleke kontinentalne klime, pa grad ima bujnu mediteransku vegetaciju, blage zime i topla ljeta s osvježavajućim maestralom. Doduše, dvije –tri se noći blagi maestral pretvorio u jaku buru …pa da vidiš čuda. Grad ima prelijepo vrijeme (u što se i mi uvjerismo puno puta) i obasjava ga sunce 2750 sati godišnje. U toj ljepoti kroz cijelu godinu stalno uživa 13 418 ljudi koliko Makarska ima stanovnika. Preko ljeta je taj broj dolaskom turista, više nego udvostručen.
Osim opojne topline i morske ugode, grad pruža i za pogledati i diviti se dijelovima, ostacima starije i novije povijesti i kulture u Hrvata: Franjevački samostan, Muzej školjki (Malakološki muzej), svetište Vepric, Kačićev trg, galerije, muzeje, trgove, ulice …sve to pripovijeda svoju priču o ovom gradu. Naravno, pod uvjetom da imate vremena zastati, priču saslušati. Priču priča i crni spomenik na gradskoj rivi. Muškarac i žena. Spomenik turistu …stoji kraj spmenika. Brojni zastaju, slikaju se zagrljeni s likovima u bronci. Bolji poznavatelj gradske priče, poput Damira Kozarića, predsjednika Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin kojeg susretosmo u Makarskoj gdje je u posjetu roditeljima, ispripovjeda nam kome je u stvari posvećen spomenik “slučajnom” turistu. Naime, “taj” i nije baš anoniman i slučajan. Spomenik je posvećen je najpoznatijem makarskom “galebu” Šimi i njegovom 50 godišnjem trudu ugoditi mladim gošćama iz cijelog svijeta.

Eto, kako je dobro susresti nekog tko poznaje mjesto i njegovu pripovijest pa saznati više i izvornije. Ovaj susret nije bio jedini koji je osvježio maš boravak u Makarskoj. Obitelj Kolak, Marija koja svira orgulje u crkvi svetog Bonifacija, ovdje je, što bi se reklo “kod kuće”. A dok stojim pred pekarom priđe mi jedna gospođa s pitanjem:- Oprostite, jeste li Vi Sonja? Jesam …velim zbunjeno. Žena se samo osmjehuje. Trebalo bi da ju poznajem. A ne događa mi se to. -A tko ste Vi? … moradoh priupitati. Tako upoznah (jer ne prepoznah) Ružicu, prijateljicu i susjedu iz djetinjstva, po istim smo se ulicama zajedničkog rodnog grada igrale, pohađale školu i provodile mladost. Makarska je njen grad (udajom) već dvije decenije. Ugodni, nenadani susreti. I dogodiše se svi netom ja naglas izgovorih (prigovorih): -E, toliki svijet, a nigdje nikog poznatog! Sad eto ima!
Još jedna jutarnja kava na terasi pa nam je ka Hercegovini, put Bosne…

Naučih …vjetar što i Makarskoj meko miluje lice zove se maestral. Pročitah …ime Makarske se prvi puta u povijesti spominje 1502. godine. Saznadoh …u Makarskoj i “galebi” imaju spomenik. Pravih galebova ne bi na vidiku. Tek u popodnevnim satima, puno golubova potraži ostatke hrane na plaži. Dobro, turisti ostave nered, ali počisti se to, pospremi do drugog dana. Jedino …nitko ne čisti brojne ostatke od cigareta (opuške) po plažama niti za pušače postoje kakve pepeljare. Osim ove manjkavosti, svemu drugom dajem prolaznost. Bilo uistinu lijepo. Napunih baterije. Udahnuh miris, šum, žamor, toplinu, dodir vjetra, boje, zalaz sunca …treba trajati do dogodine. A onda …rado ću opet ovim putevima, k južnom kraju, k Makarskoj rivijeri, dugim plažama, toplim noćima, mirisu drveća, plavom nebu, morskoj pjeni što meko obavija, tijelo dodiruje …svega ima …al toga nema u Berlinu.