E. MUNCH

Sven Adam Ewin
Krik se zove imenom mojim,
Živa rana koja se soli;
I mislio sam: dok postòjim,
Govorit će o mojoj boli.

Sad je u rijeci. Jedva pliva.
Ja na obali. Pada večer.
Vrištim… no krik se ne odziva,
A mene ista rana peče.

Zaludu kunem rijeku hladnu,
On tone, tone. Ode, ode.
I sada leži rijeci na dnu;
I pluća su mu puna vode.

A ja na mostu. Munch me slika.
Okrugla usta. A bez krika.

 

 

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
1 Comment
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
mirko popovic
mirko popovic
7 years ago

Sjajno, Pjesniče!