Maja Šiprak
ponoćna tišina razbija sjene
tmina mi pomaže rasplesti misli
potopljene u čaši Traminca
udišem presahlu noć
i pišem
zaborav je nečitka memorija
kad izroniš iz pokrajnjeg svijeta u ponoć
izgužvan od alkoholnih para
kako da te prepoznam
ne prepoznaješ sam sebe u zrcalu
i pišem …
dok svaka suza prekriva
trijeznu sliku sutrašnjice