Maja Šiprak
Samotno je bez tebe
pa u svemu tražim tvoj lik
i ostavljeni trag koji slijedim
kako bih te pronašla
tražim te u bojama jesenskog jutra
u surovoj stvarnosti pomahnitalog svijeta
u mirisu pečenih kestena
i lavežu pasa
tražim te u talogu kave
na balkonu okupanom rosom
u sutonima koji zakriljuju pogled
u čaši Merlota i pjesmi koja s radija svira
tražim te
u zrncima pijeska pješčanog sata
u očima usputnog prolaznika
zvuku tramvaja
i osmjehu plavokosog dječaka
lutam svijetom
tražim grad tvojeg imena
ulicu tvojeg prezimena
kuću s prozorima okrenutim na zapad
i tvoju siluetu obasjanu srebrnim nitima
tražim te u svakoj pori
u uzburkanom krvotoku
u svakom uzdahu i jecaju
kad tuga kao slutnja nabuja
a čežnja se mislima rastoči
tek kad pogled pučinom odluta
stopi se sa horizontom neba i vala
u kriku galeba pronalazim te u odsutnosti
i smještam
u srce rođeno iz korjena masline
suzom ganuća i radošću blagoslovljeno
s puno ljubavi darovano
Duši tvoje Duše