Maja Šiprak
Njen život izvire iz kaleidoskopa
otac joj ga je kao poklon
davno kupio
na nekom sajmu
a ta stvarčica množi smijeh
ali i suze
između ručka i večere
sjećala se tog vremena
brojanja oblaka
iznad lijene rijeke
vožnje romobila
po pejzažu djetinjstva
govorila mi je
život je rola filma
bez reprize
nek mi dah ima svrhu
i da obraz oprljen bremenom
više vrijedi
od zategnutih koža
pod staklenim zvonom
moja majka