piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin
Što je poredba/usporedba?
To je stilska figura koja nastaje uspoređivanjem pojmova na temelju sličnosti, zajedničkih osobina i nisu neposredno uočljive. U našem jeziku najčešće se ostvaruje pomoću riječi kao i poput.
Često se primjenjuje u svakodnevnom govoru i životu:
-vrijedan poput mrava/pčelice
-lijep poput cvijeta
-mirisan poput ruže
-prljav kao prase
-glup kao vol
-zdrav kao dren
-nježan kao snježna pahuljica
-čisto kao u apoteci
-tiho kao u crkvi…
U knjizi za djecu I. B. Mažuranić „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“ ima jako puno poredbi. Evo kako je izgledao mali Hlapić:
Hlapić je bio malen kao lakat, mudar kao knjiga, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko, a dobar kao sunce.
Majstor Mrkonja sušta je suprotnost Hlapiću.
… Imao je kuštravu kosu kao lav… Njegov glas bio je tako jak i krupan kao u medvjeda…
U zbirci „Moja Zlatna dolina“ Z. Kolarić Kišur Požegu, grad svog djetinjstva uspoređuje s ptićima i gnijezdu i piše:
U slikovitom kutu te doline, zaštićen brežuljcima kao ptiče u gnijezdu, stisnuo se stari, lijepi gradić Požega…
Poredbe koriste i pjesnici. A. G. Matoš u pjesmi „Srodnost“ kazuje:
…Nevin, bijel i čist k’o suza i krin…, a u „Serenadi“ piše:
Ja te volim, jer ti si fantasta
Kao žuta Luna i stara gitara,
K’o slatka nježnost slavujeve pjesme
Što majsko veče bojom tuge šara…
Josip Pupačić koji je „Zaljubljen u ljubav“ piše:
Volio sam je kao travu
I kao jasenje,
K’o trstiku i kanarinca,.
K’o uspavanku
I majčino buđenje…