Duga i kratka množina imenica muškog roda u hrvatskom jeziku
prilog: Marija Juračić
„Čovječe, ne možeš tako govoriti“, pomislila sam čitajući recenziju jedne knjige. Autor recenzije uporabio je množinu imenice u smiješnom, nepravilnom obliku i samim tim mnoge stvari doveo u pitanje.
U svjetskim razmjerima mali broj ljudi govori hrvatski jezik, nešto veći broj ga potpuno razumije, a nešto manji broj uočava njegove jezične posebnosti.
Takva posebnost je postojanje duge i kratke množine imenica koja se javlja samo kod imenica muškoga roda i koju, uz hrvatski, ima tek nekoliko južnoslavenskih jezika.
Odrediti množinu imenica ženskog i srednjeg roda nije problem, jer se ona, uz neznatne iznimke, uvijek tvori na isti način ( majka – majke, ulica – ulice, učiteljica – učiteljice / selo – sela, olovo- olova, smeće – smeća).
Kod imenica muškog roda stvar se komplicira, jer one često imaju tendenciju rasta, pa se produžuju, ali ponekad zadržavaju i svoj kraći oblik. No, da bi stvar bila složenija, često odbacuju jedan od oblika. O čemu se radi?
Iz nekog razloga, kojeg jezikoslovci još nisu do kraja ispitali, množina imenica muškog roda u hrvatskom jeziku može biti kod nekih imenica kratka, kod nekih duga, a kod nekih i kratka i duga.
prst – prsti
oblak – oblaci
junak – junaci
lonac – lonci
dan – dani
kraj – krajevi
zmaj – zmajevi
vrt – vrtovi
kum – kumovi
dlan – dlanovi
znak – znaci, znakovi
krak – kraci, krakovi
sat – sati, satovi
vrag – vrazi, vragovi
otac – oci, očevi
Dakle, prvo moramo zapamtiti da se u odnosu na svoju množinu sve imenice muškog roda mogu podijeliti na one koje imaju samo kratku množinu (prst – prsti, bubreg – bubrezi, igrokaz – igrokazi) na one koje imaju samo dugu množinu (jež – ježevi, prag- pragovi, trag – tragovi, broj – brojevi) i na one koje mogu imati i dugu i kratku množinu ( znak – znaci- znakovi, vuk- vuci – vukovi, pijetao- pijetli- pijetlovi…)
Ponekad pjesnici zbog broja slogova, odnosno ritma, koriste kratku, u govornom jeziku neobičnu množinu imenice ( bozi, dusi, brjezi, vali, oci, snijezi).
Djedi Vaši rodiše se tudijer,
Oci Vaši rodiše se tudijer,
i Vi isti rodiste se tudijer:
Za Vas ljepše u svijetu neima.
(Ivan Mažuranić „ Smrt Smail age Čengića“)
Što se bijeli u gori zelenoj?
Al’ su snijezi, al su labudovi?
Da su snijezi, već bi okopnuli,
labudovi već bi poletjeli.
(Hasanaginica)
Izmeđ oblaka i mora gordo lebdi vjesnik bure; nalik je na crnu munju.
Sad dotiče krilom vale, sad se diže u oblake.
(Pjesmu o burevjesniku Maksima Gorkog preveo je Dobriša Cesarić.)
Treba znati da razlika između kratke i duge množine imenica muškog roda može biti semantička pa akti znače spise, dokumente ili djelovanje, a aktovi slike nagog tijela.
Pokušao je sakriti akte koji su ga teretili.
Slikar je izložio aktove slikane tehnikom akvarela.
Čini znače djelovanje ili vradžbine, a činovi su dijelovi drame ili oznake ranga vojnika.
Svi činovi drame su zanimljivi.
Bacila je na njega čini.
Isto tako, kratka se množina imenice sat (sati) odnosi na protjecanje vremena, a duga množina (satovi) znači uređaje koji označavaju vrijeme.
Čekala je nekoliko sati u prostoriji punoj satova.
Negdje sam pročitala da bi zubi trebali označavati dio tijela, a zubovi broj ureza u nekoj alatci. Nikada ne bih koristila imenicu zubovi, jer zvuči nakaradno, kao da govorimo konjevi pa se priklanjam imenici zupci ( zupčanici).
Ovaj mali osvrt nije imao za cilj dublje istraživati ovu jezičnu materiju, već samo ukazati na jednu specifičnost našeg jezika o kojoj valja razmišljati.