piše: Martina Budimir
Nebrojeno sam joj puta govorila: “Nemoj, ne treba ti to! Neke stvari trebaju jednostavno ostati u sferi privatnoga.”
I u ovoj sam priči ja ispala staromodna, možda i zaostala, ne držim korak s vremenom.
Moja je majka odrasla u doba kada nije smjela nositi hlače jer to ne priliči djevojkama, u doba kada se biciklom išlo u nekoliko kilometara udaljeno mjesto u više razrede osnovne škole ili do vlaka koji vozi u obližnji gradić u kojemu je gimnazija.
Moja majka, baš poput moga supruga, (još) nema „pametni“ telefon. I sama sam do nedavno bila vlasnica „nepametnog“ telefona braneći teoriju da „pametni“ telefoni zatupljuju ljude i ubijaju normalnu ljudsku komunikaciju.
Bez računala i interneta ne mogu, jednostavno je nemoguće raditi u školi ne služeći se tim blagodatima suvremene tehnologije i komunikacije. No. jedno nikako ne želim prihvatiti, a iskreno, više me ni ne vuče želja.
Premda mu godinama predviđaju smrt i nestanak uslijed ekspanzije neke nove, modernije društvene mreže, FaceBook i dalje opstaje. Mnogi kažu da se njime gotovo više ni ne služe, ali ipak redovito „bace oko“, provjeravaju što se ili tko se novi pojavio na „fejsu“, tko je što komentirao, tko je lajkao čiju objavu.
Mnoge su stvari danas čak i uvjetovane korištenjem FaceBooka, pa su na stipendiji u Njemačkoj ovoga ljeta nas nekoliko koji (još) nemamo profil u nevjerici gledali jer…
Moja je majka također zbog posla počela koristiti računalo i služiti se internetom. Pozorno je pratila i zapisivala sve upute, tu i tamo ponovno pitala ili dizala paniku ako bi negdje zapelo. Danas s ponosom mogu reći da samostalno vlada najosnovnijim vještinama rada na računalu, služi se blagodatima interneta, pa čak tu i tamo baci koju partiju online igrice.
I dok moj suprug, moj petnaestogodišnji sin, baš kao ni ja sama, nismo u svijetu FaceBooka, baka nas je stigla i s ponosom objavila da joj je najmlađa kći otvorila profil. Bilo je tu ponovno tisuću pitanja, pomnog zapisivanja svakog koraka i ponekih početničkih pogrešaka, ali ne sumnjam, naša će majka/baka brzo postati pravi stručnjak.
I zato, draga cyber bako, pamet u glavu! Služi se tehnologijom i društvenim mrežama u korist i samo u korist dobroga. Mudro objavljuj sve što želiš, ali uz veliku dozu opreza jer ono što je jednom na mreži, zauvijek ostaje na mreži. Sigurno sam da ćeš uz mudrost koja dolazi uz tvoje godine biti pametan korisnik i ove društvene mreže.
Čisto sumnjam, ali možda ti se i ja pridružim jednoga dana, kada stignem uhvatiti korak s tobom…
“Ali, ipak živi se život onako kako se može, ispunjen smijehom i radošću djece i unučadi.I zbog njih svih isplati se živjeti, pa čak i punim plućima.I šupljim džepovima. ”
Upravo tako i nikako drugačije svemu u prkos i za dobro svih.
Kako se poistovjetiti s europskim Cyber vršnjacima kad se džepovi mnogih od njih objesili do tla od love bez koje se ipak sve ovo ne može? A naši džepovi su šuplji pa je sav novac poispadao iz njih.
Ali, ipak živi se život onako kako se može, ispunjen smijehom i radošću djece i unučadi.I zbog njih svih isplati se živjeti, pa čak i punim plućima.I šupljim džepovima.
Europski vršnjaci naše Cyber bake putuju svijetom, upisuje tečajeve stranih jezika, živi život punim plućima…. Dakle, Bako! punim jedrima naprijed !!!