Aljoša Đugum
Prava ljubav ne priziva svjedoka
S rukom na srcu da se u nju kune
Ne vapi za kišom sanjivog oka
Njene kapi su rijetke, soli pune.
Prava ljubav nisu zvona i trube
Ona se šaptom objavljuje nebu
Znaju oni što iz potiha ljube
Kako pod sretnim zvijezdama zebu.
Prava ljubav ne prodaje novine
Ne krasi izlog, nije javna tema
U čistoj duši nema trgovine
Na putu od ruža do krizantema.
Prava ljubav je oštrija od stijenja
I pitomija od pokisle ptice
Godine je ruše, vrijeme je mijenja
Ali zauvijek ima tvoje lice.