piše: Žarko Delač
Mnogi će teoretičari politike, analitičari društvenih zbivanja ili jednostavno bolji poznavatelji i pratitelji političkih zbivanja u Hrvatskoj ili svijetu reći kako je na djelu sumrak demokracije.
Naime, vladavina naroda i donošenje zakona i odluka u kojima sudjeluje većina građana kroz institucije izbora pomalo gubi smisao. Istgovremeno nije pronađen bolji politički sustav iako neki pojedinci u našem okruženju u tom kontekstu zazivaju povratak jednopartijskog i komunističkog sustava.
I to ne samo stoga što kažu da se tada bolje živjelo već i kako je nama u Hrvatskoj potreban autoritet i autokracija jer smo stotinama godina živjeli pod tuđom čizmom!
Što drugo na to reći već da je osim svemira još i ljudska glupost beskrajna.
Da demokracija ima svojih nedostataka i mana ne treba skrivati i od toga bježati! Osobito kada se promatra kroz prizmu aktualnih odnosa izvršne i parlamentarne vlasti.
Naime, sagledavajući situaciju u državi, gradovima i općinama lako je zaključiti kako parlament i skupštine sve teže održavaju političku ravnotežu u odnosu prema izvršnoj vlasti. Stoga i nije čudno kako se mnogi žele ugurati u vladu i biti dio izvršne, a u posljednje ivrijeme i sudske vlasti te sve čine kako bi u tome uspjeli.
I upravo u tim činima i postupcima gubi se ljepota demokracije, društvena odgovornost, moralno ponašanje i solidarnost. Na sceni se pojavljuju raznorazne dobro organizirane skupine koje svojim djelovanjem utječu na političke odluke.
Nabrojimo li samo najsvježije primjere: od izgradnje asfaltne baze u Velikoj Gorici ili termoelektrane na Cetini, jasno je o čemu je riječ.
S druge strane, ulazak u politiku različitih životopisnih likova i narodnih zabavljača, politikanata, filozofa, umjetnika, samozvanih stručnjaka i egotripova, također je znak za uzbunu. Ne stoga što je upravo politika poligon za sve one koji osjećaju potrebu za društvenim angažmanom bez obzira na stručnu spremu, spol ili profesiju (iako se s time ne slažu politolozi) već radi pozadine koja se krije iza takvih pojedinaca.
Sve u svemu, i ovakve eskapade na hrvatskom političkom nebu nisu trajne što pokazuju primjeri propasti gazde ili velikog vođe.
Stoga je doista od iznimne važnosti, naravno uz očekivane i potrebne izmjene i dorade izbornog zakona koji ide na ruku političkim mastodontima izlaziti na izbore. I ne samo izlaziti već glasati razumom, a ne srcem.
Što prije to shvatimo, prije ćemo se riješit balasta kriminala i korupcije što uglavnom izvire iz političke moći, vlasti i utjecaja koji buja zahvaljujući slabim mehanizmima adekvatane kontrole i odgovornosti.