Aljoša Đugum
Niti smo rođenjem za život spremni
Nit’ znamo kada se svršetak sprema
Priučeni usput i preveć zemni
Prođemo svijetom i već nas nema.
Nije to nemir urezan u plotu
Nit’ od pismonoše poruka loša
Već puka obavijest o životu
Pribijena čavlom ‘sred grudnog koša.
Ako možeš ti je pomiren nosi
Budi čovjek koji ponosno hoda
Sjeme proklija, završi na kosi
Sve je to dio nekog tajnog koda.
Niti smo rođenjem za život spremni
Nit’ nas život ikad pripremi za kraj
Usput priučeni i preveć zemni
Samo ljubavi damo zvjezdani sjaj.
Život je takav,čupav i dlakav i opet se zove moj.
HVALA Marija 🙂
Varljiv je taj zvijezda sjaj. Utkan u čovjeka kao žig, tajni kod, koji ponekad boli, ponekad nas na valu ziba, zanosi i tješi. Znamo da smo zemni i znamo da smo smrtni, a ipak osjećamo da ta velika, sveprisutna kosa ne znači ništavilo.