piše: Sonja Breljak
Berlin/ –Dobra vam večer i dobro došli u ovaj večerašnji Tadijin dom. Ja volim reći da me za Slavoniju vezao onaj trenutak kada me mati na putu obitelji u Valpovo, spustila kao netom rođenu, u meku osječku travu ili onaj kad kao djevojčica, za posjeta baki upadoh u kanal pun kopriva, ili onaj kad se susretoh prvi puta sa stihovima: Dugo noć…
Ipak, rekla bih, presudno za takvu čvrstu vezu, bijaše upoznavanje berlinskih Brođana, rekoh na početku večeri posvećene Dragutinu Tadijanoviću, hrvatskom pjesniku, održanoj u organizaciji Zavičajnog kluba “Brođani” Berlin i u suradnji s Hrvatskim glasom Berlin, u subotnju večer, u prostorima Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin.
–Već duže vremena, ovako, okupljanjem i čitanjem stihova, spomenemo se Tadije na ovaj dan, njegov 112. rođendan. A sve je počelo tamo 2005. točno na Tadijin stoti rođendan, jer poživio je sjajne i slavne 102 godine. Tom prigodom, u organizaciji spomena bila je i dr Marija Dragica Anderle, članica Brođana, inače urednica Monografije Brođani u Berlinu. Večeras nije s nama, ali nam je poslala lijepu poruku.
Poruku Dragice Marije Anderle upućenu nakon primljenog poziva na večer posvećenu Tadijanoviću, pročitala je dopredsjednica “Brođana”, Elizabeta Kopić:
-Hvala na pozivu koji me razveselio, jer vidim da ostajete pri starome. To je najljepši način da držimo plamen naših srdaca i da tako obogaćujemo svijet. Vremena su čudna, ali naša hrvatska povijest i povijest našega kluba su i naša prošlost i naš život. Ponosna sam na sve što ste ostvarili za sirotinju i za slavu Slavonije. Takav projekt je jedinstven i sad malo odmorite i nastavite s manjim projektima, što je isto časno i plemenito. Tadija će vas odvesti na oranice i u šljivike i tako će vam biti toplije, riječi su Marije Dragice Anderle inače urednice Monografije zavičajnog kluba “Brođani” i članice Kluba koja živi u Zitau.
Potom je svoje uspomene na Slavoniju s okupljenima podijelila Elizabeta Kopić prisjetivši se da je još njena mama za ulicu u kojoj je u Rastušju rođen Dragutin Tadijanović, govorila s poštovanjem, kako je to “Tadijanovića sokak” a učena pjesnika koji živi u gradu, držala gospodinom.
Govorilo se tijekom večeri o Spomen domu Tadijanoviću u Slavonskom Brodu.
– Postojeći prostor u prizemlju palače Horvat, ulica Ante Starčevića 8 u Slavonskom Brodu, uređen je u memorijalnu zbirku pjesnika Dragutina Tadijanovića, odnosno Spomen dom Dragutina Tadijanovića. Po svom idejnom rješenju pokušava dočarati ambijentalne vrijednosti svake sobe iz pjesnikova zagrebačkog stana u Gajevoj ulici. Sobe su uređene zanimljivim elementima autentičnog namještaja, bogatim arhivom, rukopisima, skulpturama, fotografijama, pismima, velikim brojem knjiga i umjetnina, koji posreduju na taj način između nas i vremena u kojem je pjesnik živio …A tu su sve stvari koje su okruživale Tadiju i Jelu dugi niz godina. Tu su čuveni kositreni tanjuri, jeftino posuđe s početka prošlog stoljeća.
Jedna komoda s ladicama u Tadijinom domu puna je pisama. Tadija je rado pisao pisma. Njegova pisma su poezija, posebna pjesnikova mogućnost izražaja. Adresirana su na obične ljude, na rodbinu, roditelje, na prijatelje …
Kada bi Tadija danas bio živ sigurno bi napisao pismo Hrvatu izgubljenom u iluzijama i ideologijama. Rekao bi mu:
-Dragi prijatelju! Čemu mržnja, čemu jal? Život je lijep …pun je poezije, okreni se oko sebe, udiši život… kao što su to činili i moji prijatelji Ivan Goran Kovačić, Vinko Nikolić, Dobriša Cesarić, Jure Kaštelan, Ivan Meštrović, pa i moja malenkost. Gledaj lijepe strane, poslušaj lirske tople zvuke …
Potom smo čitali Tadijine pjesme: “Lelija”, “Daleko su od mene oranice”, “Moja baka blagosilja žito”, “Dugo u noć, u zimsku bijelu noć”, “Da sam ja učiteljica”, “Visoka žuta žita”, “Žene pod orahom”, “Doručak” i neizostavni “Prsten”.
Kažu, nema danas više pjesnika kao nekada, nema nasljednika, štovatelja, prenositelja lijepe riječi, stiha, rime. A ipak, ja čitam, pratim, objavljujem, bilježim izvrsne stihovi pjesnika starije i novije generacije i na ovim našim stranicama: Josip Prudeus, Adolf Polegubić, Mirko Popović, pokojni Roko Dobra, Ivan Babić, Maja Šiprak, Slavica Sarkotić, Sonja Smolec, Božica Jelušić, Anđelka Korčulanić, Goran Gatalica koji je upravo dan prije u Slavonskom Brodu primio ovogodišnju nagradu Dragutin Tadijanović za novu zbirku pjesama “Kozmolom”, pa Sven Adam Ewin, naš nenadmašni pjesnik pod pseudonimom s netom promoviranom zbirkom “Poeme” …
Pa pročitah pjesme naslova “Ljubavna” i “Pjesnik”, Svena Adama Ewina koje odmah tijekom čitanja, osvojiše slušatelje, osjetite to po pažnji, smijehu i pljesku. Valjat će nam organizirati i cjelovečernje čitanje njegovih, njihovih pjesama.
Na kraju večeri, posvećene Tadiji, njegovu rođendanu, životu, pjesmama, prozi, književnosti i kulturi uopće, razgovaramo, malo se družimo. Učiteljice Hrvatske nastave najavljuju skoru kazališnu predstavu za učenike Škole, Zajednica priprema prostor za subotnje “Martinje, a “Brođani” razgovaraju o mogućem proljetnom terminu za zabavu “Veseli se Posavino”.
Kaja iz “Brođana” veli mi kako nismo pročitali pjesmu “Jablan”, baš onu znakovitu, čitanu za komemoracije Ivanu Bitunjcu, predsjedniku “”Brođana”, preminulom 01.03. 2017. godine, koji je ovakva okupljanja uvijek inicirao i podržavao a Tadijine stihove jako volio. Pa, Kaji obećah: -“Jablanom” ćemo započeti iduće okupljanje u Tadijinom domu, ma gdje on bio!
