Mirko Popović
netko noćas otvara prozor
da otplovimo sa uzglavljima
u šutnji cvjetaju mrazevi
i mjesec cvokoće u dračama
djeca su ogrnuta u san
u kom se plače daleko u sjećanju
netko noćas otvara prozor
tamno je nebo u sljepoočicama
nečiji glasovi jedva čujno iza okna
u bijelu prtinu propadaju
plovimo sa uzglavljima
majka je u našoj sobi žuta od lišća
u njenim očima mrzli su cvjetovi
u njenom glasu zveckaju zvijezde
niz polje ledeno žubori vrijeme