tekst: Esad Redža
Laž sve dublje prožima današnju stvarnost. Što je istina? Kako prepoznati laž? Iz dana u dan sve je teže i teže odgovoriti na ta dva pitanja.
Ako na ta dva pitanja nemamo odgovor, a svjesni smo da nam društvo tone iz dana u dan, onda jedino što nam ostaje je vjerovanje u dobru laž i lošu istinu.
Ona famozna kemikalija koju stavljaju u javne bazene kako bi se detektirala osoba koja je izvršila malu nuždu spada u jedini ljudski izum koji pouzdano detektira laž.
Danas nikome ne pada ni na pamet pomokriti se u bazen, jer spoznaja da ćete biti odmah prepoznati je zastrašujuća.
Razni psiholozi, psihijatri i ostali znanstvenici bave se otkrivanjem laži već stoljećima, no nisu daleko stigli. Mislim, možda i jesu tamo negdje u skrivenom laboratoriju za neke vojne potrebe, ali za nas obične ljude smislili su samo tu kemikaliju za bazen.
Ma sigurno su oni smislili i nešto da vam naraste nos dok lažete ili da vam izostane glas u trenu kada izgovarate laž.
Zamislite samo kakva bi komorna tišina zavladala našim parlamentom. Tv prijenos potpune tišine.
Na prvu, sigurno bi bio kriv daljinski upravljač, no tu i tamo prolomila bi se istina koja trga opne na zvučnicima, a onda opet duga tišina popraćena grimasama i gestikulacijama. Dakle s TV-om i s daljinskim sve je u redu.
Iznenadni prekid programa uz muzički intermeco, a nakon pet minuta pojavljuje se TV voditelj i obznanjuje javno da je u testnu fazu uvedena nova znanstvena metoda otkrivanja laži. Kaže on još da se ne brinemo za naše TV uređaje i da je s emitiranjem sve u redu.
I s našim zastupnicima je sve u redu, ali eto, nisu znali da je puštena kemikalija pa su se svi redom pomokrili u čisti plavi bazen koji je sada potpuno crven.
Zapravo, htio je reći da su gotovo svi ostali bez glasa.
Svaka usporedba s bazenom je namjerna.