piše: Stjepan Poljaković
Ne jednom smo čuli kako se život uspoređuje s rijekom koja teče, a hrabre ljude kao one koji plivaju protiv struje. Osobno sam probao na Savi plivati malo protiv struje, da vidim razliku, doista teže.
Za krenuti naprijed treba duplo više snage nego kada se prepustiš struji.
Nisam neki plivač. Stjecajem okolnosti nisam imao prilike usavršiti tehniku, a kada sam imao prilike biti na rijeci ili u bazenu, gužve su bile tolike da mjesta za vježbe nije bilo.
Jedna od trauma iz moga djetinjstva vezana je za bazen. Na satu plivanja jedan od mojih školskih prijatelja doslovno je prešetao preko mene dok je ronio pod vodom. Kao sada sjećam se kako bespomoćno ležim na dnu i čekam da se sjeti maknuti nogu s moga stomaka. Poslije toga sam izbjegavao satove plivanja. Osjećaj nemoći, strah za život i učiteljeva konstatacija da to nije ništa, ogadiše mi plivanje za duže vrijeme.
Ovih dana sam se opet vratio bazenu.Želja da se čestito razgibam natjerala me u vodu. Čaroban osjećaj opuštanja, kada svladaš strah i naučiš tijelo da se opusti, naročito ležanje na leđima, da se malo našalim, po crnogorski, opustiš se, brćkaš i razgibavaš mišiće.
Moj je dojam da smo svi previše napeti. Na tečaju za masera naučili su nas da miogeloze, kvržice koje imamo ispod kože, najviše oko lopatica na leđima, nastaju kao posljedica stresa, dugog sjedenja ili jednoličnog držanja ekstremiteta pri radu. Te miogeloze uzrok su naše ukočenosti, cirkulacija krvi smanjuje se ili prekida i mi imamo osjećaj ukočenosti.
Sve ovo što pisah i opisah o tjelesnom možemo preslikati i na naše duhovno stanje.
Zatekao sam sebe kako si u bazenu namećem neke norme; moram ovo, ono, samom sam sebi rekao da sam budala. Ne moram ništa, moram se opustiti i uživati!Za mirno i dobro plivanje kroz vodu i život treba naći tehniku koja nam oduzima najmanje snage. Ne zanima me tuđe mišljenje o mome životu ili plivanju, ili da budem iskren, ne dopuštam drugima da mi nameću stil plivanja kroz život. Moj je cilj ostati na površini i doplivati do obale Kraljevstva Nebeskoga.
Sebi i onima oko sebe stalno ponavljam kako se moramo riješiti viška tereta. Pritisak sredine i tempo koji nam nameću poslodavci svakim danom je luđi, a mi nismo ništa mlađi. Dakle, treba se riješiti svega što nas opterećuje bez svrhe i smisla.
Miogeloze ispod kože možete razbijati plivanjem, odlaskom na masaže. Nije ugodno, boli, toliko da mnogi odustaju od tretmana. Od svega više bole one kvržice. Bolne točke u dušama pojedinca sprečavaju nas da se opušteno družimo jedni s drugima.Međuljudski odnosi toliko su isprekidani ili vezani privremenim interesom da smo iz dana u dan sve nepovjerljiviji.
Mudro je prije ulaska u vodu začepiti uši, da ne bude nuspojava poslije plivanja. Koliko puta poželimo da su nam uši začepljenje za ružne vijesti, koliko puta je mudrije gledati svoja posla i plivati svoju dionicu kako znaš i umiješ!
Dakle, mili moji, ne preostaje nam ništa drugo no boriti se, plivati kako znamo i umijemo i pri tome voditi računa da rasporedimo energiju kako bismo mogli doplivati do obale. Neka naše plivanje ne ugrožava plivanje onih do nas!Opustite se i potrudite se pobijediti strahove u sebi! Možemo ponekada i više no što smo svjesni ili spremni vjerovati.