piše: Žarko Delač
Posljednjih dana sintagmu “hibridno ratovanje” upotrebljavaju mnogi hrvatski političari kao alibi za svoje propuste i neshvaćanje javnosti za njihova učinjena djela.
Opće je poznato kako ratovi informacijama ili dezinformacijama nisu nikakva novost i specifičnost našeg doba. Jedino što su mogućnosti i brzina njihova širenja poprimili neslućene razmjere. Stoga su u istoj poziciji obje strane u ovom tzv. ratu pa sigurno nema opravdanja da se samo jedna strana žali.
To samo dodatno pokazuje našu nesposobnost i nespremnost da se odhrvamo dezinformacijama. Pri tome ne treba zaboraviti neke od uzroka ovakve situacije.
U prvom redu to je olako prepuštanje vlasništva pojedinih medijskih kuća nepoznatim vlasnicima i stranom kapitalu te gašenje koliko toliko relevantnog dnevnika Vjesnik. Nadalje u studijskim programima novinarstva koji bi koliko toliko trebali odisati domoljubljem nema toga niti u natruhama.
Govoreći o medijskom ratu interesantno je kako se političari ne bune na posljedice specijalnog rata u medijskoj kampanji. Tada im odgovara uljepšavanja istine i fotošopiranje lica, izgovaranje lažnih obećanja i nuđenje neostvarivih projekata. Iako je to klasičan primjer utjecaja na birače, stvaranje lažne slike i života u imaginarnom svijetu.
Promidžbene poruke i reklame kojima smo svakodnevno izloženi također su jedan od očiglednih primjera hibridnog rata i utjecaja na ljudsko mišljenje. Stoga treba svjesno prihvatiti postojeću realnost i život u okruženju društvenih mreža, digitalnog radija i slike, a sve manje knjiga i udžbenika.
Na izazove je potrebno odgovoriti istom mjerom, a za to su nam potrebni stručnjaci i znastvenici različitih profila ukoliko još žive i rade u Hrvatskoj. Nikako se u hibridni rat ne smiju upuštati političari i kvaziznanstvenci po nekim političkim i rodbinskim vezama jer nas je to upravo i dovelo u sadašnju situaciju. Potrebno se podsjetiti i kako smo tijekom Domovinskog rata upravo na tom polju bili vrlo aktivni i efikasni te se nismo žalili da smo u podređenom položaju.
No, tada smo osim znanja i struke imali u velikoj mjeri još zastupljenu i ljubav prema domovini koja se pomalo ali sigurno topi. I to ne samo zaslugom i posljedicama hibridnog rata već svakodnevnim djelovanjem domaćih korumpiranih dionika državnog aparata i materijalistički prodanih duša.
Stoga, svjesni postojanja i opasnosti hibridnog ratovanja možemo slobodni reći kako to za nas ne bi trebao biti bauk uz pretpostavku da u prvom redu riješimo vlastite porobleme.