Sven Adam Ewin
Pjesme moje kriju u sebi
Tajnu zlata, tamjana, smirne.
Bilo bi dobro (ili ne bi?),
I tebe tajna da dodirne.
Ako ti bude ikad stalo
(Moje su pjesme malo kôsē)
Sekunda neće biti malo,
I ti ćeš reć, isplatilo se!
Ko kromatide što se spoje
(Ne znajuć što ih drugoj tjera),
Taj dodir pjesme nas će dvoje
Vezati poput centromera.
I znat ćeš da se u tom krije
Sva čarolija poezije.