Marija Juračić
S moga neba pobjegle su zvijezde
more je mračno i magla se diže
na jarbolu više ptice se ne gnijezde
što dalje idem ja tuzi sam bliže.
Znana je meni k’o prijatelj stari
na krmi sjedi i ništa ne zbori
gledam je nijemo, ona gleda mene
u oku tuge samo tuga gori.
Plutamo tako, a struja nas nosi
bez cilja, svrhe i neznano kuda
tišina pjeva, more rane soli
ma nije važno, to tek srce boli.
uglazbio: D Darko Ciprijan