tekst i foto: Marija Kukić
Kad sam bila dite, učila me mati pripovidat’, divanit, a ja mislila da tako mora i drugačije ne more bit’. U okolini moga sela, u samom selu, ali i u kući govorili su: mliko,dite, srida, snig, cvit, pripovidat’ i sl…
Polaskom u školu uvidila sam da se u školi drugačije pripovida nego u roditeljskoj kući. Tako je odjednom mliko postalo mlijeko, dite je sada dijete, srida je odjednom srijeda, a cvit se rascvito u cvijet. Danas još samo najstariji ljudi znaju riči s „i“, ali dica, mladi? Oni ne znaju našu prelipu ikavicu.
Da bi se ikavica Požeštine sačuvala od zaborava, članovi Udruge zavičajnih pisaca „Matko Peić“ poduzeli su konkretne korake. Umirovljeni učitelj Hrvatskog jezika Ivan Abibović pohodio je neke škole Požeštine te učenike upoznavao s ikavicom.
On osobno izdao je nekoliko zbirki na ikavici. Slidio je dogovor oko izdavanja knjige na ikavici. Zamišljeno je da to bude zbornik pisama i pripovisti pisaca, ali i popraćen slikama naših slikara sa slavonskim motivima. Tako je nastala Zbirka Požeška obzorja kroz slikorise i ričotvorja.
Svoje misto u knjigi dobilo je 17 pisaca pisama i pripovidaka i 13 slikara. Neki se bave i pisanjem i slikanjem. Objavljena su i dva moja uratka: pisma u akrostihu Zlatna dolina i pripovitka Moje prvo odilo. Naravno da sam bila uzbuđena i sretna. Ovo je prvi puta da mi se nešto od napisanoga našlo u knjizi. O svakom učesniku prodivanilo se i nekoliko riči.
Ne mogu reći da mi nikada ništa nije bilo objavljeno. U nekim školskim i pedagoškim časopisama objavljivani su primjeri iz prakse, a prva objavljena pripovitka u časopisu Zvonik u Subotici. Uglavnom, najviše mi je radova objavljeno na Hrvatskom glasu Berlin.
Na promociji koja je održana 14. prosinca u Gradskoj knjižnici i čitaonici Požega, bilo je vrlo svečano. Pivalo se, sviralo na gitari i upriličen je skroman domjenak.
Iako smo još uvik beskućnici, redovito se sastajemo i kujemo planove za neke buduće aktivnosti.