piše: Žarko Delač
Suočen vrlo često s mnogobrojnim primjedbama i negodovanjima korisnika telekomunikacijskih usluga nisam smatrao taj problem iole relevantnim sve dok ga, kako to nažalost obično biva, nisam iskusio na vlastitoj koži.
Nedavno sam stoga potpuno shvatio što su mi ljudi govorili vezano uz poslovanje s virtualnim zaposlenicima i nemogućnošću razgovora i dolaska do odgovorne osobe.
Riječ je o načinu poslovanja naših teleoperatera koji se hvale kako su nam za primjedbe i razgovore dostupni 24 sata ali ispuštajući pri tome činjenicu da se to odnosi samo na govorne automate.
Dio vremena ipak možete komunicirati nakon dugotrajnog čekanja sa živim ljudima ali uglavnom studentima pod virtualnim imenima koji nemaju nikave ovlasti i pravo donošenja odluka. Krajnji im je domet pisanje nekome, a ni sami ne znaju kome, požurnica, prigovora i slično!
U tom surovom kapitalističkom poslovanju i primarno zgrtanju novaca izgubila se ljudska duša, poslovna etika i društveno odgovorno poslovanje rješavanja problema s odgovornim osobama.
Naime smanjujući na sve načine troškove i sputavajući nas u okvire virtualnog kontakta kakav je ustalom čitav internet i telekomunikacijski svijet, rađaju se ne samo beskrupulozni kapitalisti već i naši nadglednici.
Opće je poznato kako nas društvene mreže cenzuriraju, pretraživači prate, a teleoperateri prisluškuju i to smo manje-više, svi šutke prihvatili. I ne samo da smo prihvatili već to i skupo plaćamo. Daleko više od mjesečne kućne potrošnje električne energije ili vode. A da ne govorimo u usporedbi s dopunskim zdravstvenim osiguranjem za što se mnogi bune kako je skupo!
Stoga se vlasnici ovih moćnih, naravno stranih kompanija, mogu tako i ponašati te bez posljedica nuditi lažno marketinško blještavilo, proizvoljne cijene usluga i nekažnjeno zgrtati ogroman profit.
Govoreći o profitu i financijskoj eksploataciji nejasno je kako ona prolazi ispod radara političara ili se svejesno prešućuje? Jer, ipak hrvatski će se vladini dužnosnici i iduće godine počastiti novim androidima.
Problem je što se nelegalna zarada ostvaruje i neplaćenjem korištenja digitalne kanalizacije ili laički rečeno korištenjem besplatne infrastrukture kojom prolaze telekomunikacijski kablovi. Iako za ovu regulaciju postoji i državna agencija koja je čak o tome i donijela potrebne zakone i pravilnike te propisala adekvatnu naknadu. No, o tome se malo znade ili bolje rečeno, uspješno se krije, jer ponovno nekome nije u interesu da teleoperetari realno plaćaju gradovima i općinama propisanu naknadu.
Stoga petljanje i muljanje s ugovorima i odredbama koje su napisane malim slovima, prebacivanjem s jednog na drugi pozivni broj, izmišljenim cijenama pojedinih usluga nije ništa drugo već svakodnevna hrvatska realnost. Pri tome se ti isti teleoperateri u matičnim državama ne mogu ponašati tako bahato i lihvarski ali su im stoga i prihodi manji.
Hrvatska je zbog svega toga za njih eldorado za zaradu ali sigurno je jedan od razloga i u svima nama. Naime, kada bi smanjili ovisnost o telefonima i internetskim uslugama koji nas samo otuđuju i vrlo ih često bespotrebno koristimo, potaknuli bi ove krupne kapitaliste na drugačiji pristup. Ovako, uz pomoć sviju nas i osobito korumpiranih političara, rade što hoće pa izgleda kako su, za sada, i svi pojedinačni prigovori uzaludni.