Iz naše arhive/ objavljeno 31.12.2017.
Sven Adam Ewin
Gleda me iz pupoljka ružinog cvijeta,
Kako me izluđuje!
Gleda me iz zlatnog suncokreta,
Kako se usuđuje?
.
Gleda me iz zviježđa Sjeverne krune,
Kako je samo drzak.
Lektiru čitam, on gleda u me,
Uh, kako mi je mrzak!
Gleda me iz staze kojom hodam,
To je previše, stvarno.
Ja ne znam više što da dodam,
Gleda me… jednostavno.
Čak me iz srca moga gleda,
Bezobrazan je na kub.
– Izlazi, kažem. On se ne da.
Da nije to možda… ljub…?
Riječ mi umalo izleti van.
(Srećom na usta stavih dlan.)