Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP
Moj Junak je napunio sedamnaest godina, postao je mladić koji zna što želi.
Početkom ove školske godine u školu me je pozvala njegova profesorica koja smatra da Junak ima kvalitete za upis na fakultet, on je njoj izrazio želju da polaže državnu maturu.
Moram priznati da nisam bila iznenađena jer on ima puno vrlina ali se ne želi isticati i hvaliti.
Nakon našega razgovora počela sam istraživati kakva su prava djece koja su u spektru a imaju želju nastaviti studirati.
Prvo sam upitala jednu poznanicu koja radi na fakultetu i znam da ima iskustva i ozbiljna je osoba. Ona mi je savjetovala da se obratim prodekanu za nastavu.
Prodekan me je saslušao i zamolio da mu donesem Junakove bilježnice iz stručnih predmeta i pozvao me na fakultet. Razgovor smo obavili u prisustvu njegove tajnice.
Svjesna sam da moj Junak tek ide u treći srednje, ipak nisam ni sama znala što napraviti i kome se obratiti, a prava sreća da sam se obratila baš prodekanu.
Nakon našega razgovora počinjem ispitivati urede u našoj županiji za prava moga dječaka sa spektrom autizma i napominjem da bih ja kao majka trebala imati njihovu punu podršku. Oni su zbunjeni jer nisu imali slučaj poput našega. Svi s kojima sam razgovarala ljubazni su i žele mi pomoći ali ne znaju kako.
Taj dan sam nazvala preko dvadeset brojeva od Centra za socijalni rad do Županije i Mirovinskog. Nitko nikada nije čuo za Aspergera koji je genijalac za matematiku i čita literaturu na engleskom.
Unatoč poteškoćama koje sam tada osjećala nisam odustala od traženja odgovora na moja pitanja. I dobila sam ih ali ne u mom gradu i mojoj županiji, oni nisu imali priliku da se susretnu s ovom dijagnozom. Odgovor na sve moje upitnike vezane za visoko školovanje mojega dječaka dat će mi profesorica iz našega glavnoga grada.
U razgovoru sa svim stručnim službama napomenula sam da moj sin ima uz dijagnozu Asperger i neurološke promjene i astmu i srčanu manu, ipak i njima je ova situacija nova.
Ne dam se ja zbuniti i predati. Nazivam i Ministarstvo znanosti i obrazovanja koje mi daje podršku. Oni su mojem dječaku spremni pomoći kada upiše fakultet.
Ići ćemo po redu. Idemo sad s početka godine prvo na procjenu, onda na vještačenje i u četvrtom razredu idemo na državnu maturu.
Moja dužnost kao roditelja je da štitim svoje dijete i budem mu podrška u njegovom životu.
Svi koji su sa mnom razgovarali poželjeli su mi puno snage.
To mi sada najviše treba.