PERTH/AUSTRALIJA
piše: Marica Žanetić Malenica
Kada je 1962. američki astronaut John Glenn kružio oko naše planete, ugledavši ulična i kućna osvjetljenja Pertha, uzviknuo je: „The City of Light“ (kako Pariz nazivaju), doživjevši ih kao prijateljski znak.
Iskreno, i ja sam ih tako doživjela nakon 17 i pol sati leta iz Zagreba (preko Dohe). Perth to zaista i jest zbog više od 3000 sunčanih sati godišnje, što ga čini najsunčanijim australskim gradom. Najsunčaniji, najvjetrovitiji (drugi na svijetu, odmah iza Chicaga), najčistiji (drugi na svijetu, odmah iza Singapore-a), najizoliraniji – u svemu je nekako naj, naj…
Naziv Perth dolazi od riječi pictish, koja znači drvo ili šumarak, a glavni grad najveće savezne države Zapadne Australije posudio ga je od neusporedivo manjeg, lijepog gradića Pertha na rijeci Tay u središnjoj Škotskoj (otprilike 50.000 stanovnika). Tu je, naime, progledao i prvi put zaplakao (kako romantično!) Georg Murray, britanski državni tajnik za kolonije.
Ovaj lijepi, prostrani grad leži na rijeci Swan, koja se nizvodno spaja s manjom rijekom Canning pa tako združene utjehu nalaze u prijateljskom Indijskom oceanu. Prije ulijevanja u ocean ušće joj je prošireno u lagunu tako da tvori riječno jezero oko kojega je posložen Perth, četvrti po veličini australski grad – iza Sydneya, Melbournea i Brisbanea. Osnovao ga je 1829. britanski kapetan James Stirling kao političko središte slobodne doseljeničke kolonije, pa je bio prva europska naseobina na zapadnoj obali Australije. Status grada mu je 1856. dala kraljica Viktorija.
Danas je najizoliraniji veliki grad na svijetu – „Grad na kraju svijeta“, kako ga s pravom nazivaju. Zvuči čudno, ali iz ovoga grada gotovo da se jedino zrakom putovati može. Najbliži grad na istoku mu je Adelaide (glavni grad Južne Australije), udaljen 2.700 kilometara. Zapadni susjed mu je Afrika, a do nje bi trebalo ploviti ili preplivati. Perth je zapravo, poput Islanda, svijet za sebe, jedini australski autohtoni grad. Gdje god da kreneš, krećeš od reda letenja!
Unatoč tome, grad je s najbržim razvojem u Australiji. Ima pravu mediteransku klimu, pa nije čudno da se upravo tu doselilo mnogo Hrvata, osobito otočana (čakavaca s Korčule, Visa…), ali i kajkavaca, pa je ovaj grad, nakon Čakovca, druga najveća aglomeracija kajkavskih Međimuraca u svijetu. Ukupno je treće najveće odredište naše dijaspore. U Perthu živi blizu 2 milijuna stanovnika, 3/4 stanovništva Zapadne Australije. To je izrazito rijedak i neuobičajen primjer urbane primarnosti (ostatak države ima otprilike 560.000 stanovnika i spada među najrjeđe naseljene dijelove svijeta).
Za dobiti prvu, uopćenu sliku o ovom velegradu, najbolje se popeti na brdo Eliza na zapadnom rubu poslovne četvrti, gdje je svoj životni prostor izborio Kings Park, osnovan 1895. Prostire se na 400 hektara i kombinacija je uređenoga parka, botaničkog vrta i izvornog busha (neobrađeno zemljište pokriveno drvećem, grmljem ili drugom prirodnom vegetacijom), koji zauzima 2/3. Udomljuje 324 izvorne biljne vrste, 215 poznatih domaćih vrsta gljiva i preko 80 vrsta ptica. Jedan je od najvećih gradskih parkova u svijetu, veći i od puno poznatijeg njujorškog Central Parka. Tu se svake godine u rujnu održava najveća izložba (festival) divljega cvijeća. Emersonova izreka da „zemlja se smije cvijećem“ ovdje se potvrđuje svakim pogledom na šaroliku cvjetnu prostirku.
Jedna od gradskih ikona, pa slijedom toga i top turistička atrakcija, jest svakako toranj poznat kao The Bell Tower, smješten na novouređenom Elisabeth Quay-u u centru grada uz riječnu obalu. Ova neobična građevina visoka 82,5 metra uočljiva je i jedinstvena po svojemu dizajnu, sa zvonikom od bakra i stakla u kojemu u suglasju obitava čak 18 zvona, što je jedna od najvećih kompozicija zvona u svijetu. Njih 12 su povijesna zvona (u uporabi su bila prije 14. stoljeća, a ponovno 2 stoljeća poslije za vladavine Elizabete I), a ovdje su stigla 1988. iz crkve St Martin–in–the Fields s londonskog Trafalgar Squarea kao dar Zapadnoj Australiji povodom 200-te obljetnice njezina osnutka. Ostalih šest donirali su ovdašnji rudnici. Najveća zanimljivost je svakako sudjelovanje u interaktivnoj demonstraciji umjetnosti zvonjave zvona, što se može iskusiti samo na ovom mjestu u svijetu.
Australska povijest počinje krajem 18. i početkom 19. stoljeća, naravno ako izuzmemo onu domorodačku, te u njihovim gradovima nema velebnih sakralnih i svjetovnih građevina kakve smo navikli gledati u europskim metropolama.
Ipak, ovdje sam pronašla jednu malu ulicu, netipičnu za Australiju.
Pitoreskna London Court je zapravo trgovačka arkada sagrađena 1937. za stanovanje i trgovinu. Proteže se između pješačke Hay Street Mall i glavne St. Georges Terrace.
Po brojnim ljudima koji se njome šetaju zaključujem da je i ona nezaobilazna turistička atrakcija. Uvrštena je 1996. u registar njihove povijesne baštine.