Dragica Šimić
U ovoj ljetnoj noći
Mirisat ću po prošlosti,
Po prašini seoskoga puta
I mirisnim otkosima sijena moga oca.
Po prvim svibanjskim ružama
Mirisat ću dalekim gorama.
Mirisat ću po bakinom ružmarinu
I djevojačkom uzdahu poslije prvog poljupca.
Mirisat ću putevima osamljenim
Pokraj rječice što veselo žubori kroz polje
I crvenim makovima uz staru prugu.
Po sutonu ljetnom punom dječje graje
Mirisat ću zvijezdama što sjaje
U rujanskoj noći.
Po pletenicama djevojačkim i usnama momačkim,
Po pokošenim pašnjacima
Na kojima raste metvica
Mirisat ću vinu i mladoj mjesečini
I prozoru mome što čuva daleke začarane šume.
Samo tebi ne,
Cvijete moj divlji, gorski.
Samo tebi ne…
Hvala vam još jednom Marija i dragi pjesniče Mirko Popovicu.
Mala sam kap u moru poezije. Ako sam uspjela svojim stihovima probuditi užitak čitanja pisane riječi u pjesniku jedinstvenog, posebnog i prepoznatljivog izričaja koji se ne može naučiti, već se čovjek s njim rađa, razvija ga i usavršava do neslućene ljepote darujući nam ga u bogatstvu jezika u svojim pjesmama, onda sam zaista ponosna.
Hvala vam i ugodno vam druženje bilo na našem Glasu.
Sretna sam da i vrsni poeta iz Sarajeva gospodin Mirko Popović dijeli moje mišljenje glede Vaše poezije. Ako uvažavam i cijenim nečije mišljenje, onda je to Njegovo. Oboje ste zaslužili čestite pa neka to bude ovako preko dragog nam Hrvatskog glasa Berlin.Hvala vam!
Za mene je Dragica Šimić ime koje otvara vrata najljepšoj poeziji! Ime koje je zaslužilo sve pohvale za radove pred kojima se čitatelj skameni…
Ugodan dan, draga Pjesnikinjo…!
Hvala draga Marija, puno znači vaš kompliment. Svaki komentar je nova smjernica i ohrabrenje onomu koji piše da se otvori kao cvijet. Latice će uvenuti, stabljika se osušiti a mirise pročitanog pospremit će naša čula na posebna mjesta u našoj duši.
Vaša proza je, draga moja, baš po mom ukusu, a poezija je -Pjesma nad pjesmama.