Iz naše arhive/ objavljeno 5.06.2019.
Dragica Šimić
Bit ću ti sestra po poeziji
Ako ne po majci
Onako kako sam sestra proljeću i livadama,
Onako kako se posestre krošnje i ptice
I krovovi i kiše.
Bit ću ti sestra po dolini srebrnoj.
U istom kutku svijeta smo rođene
Gdje kuću od bijelih bedema grada
Prohodaše naša bosa stopala.
Zibala nas braća vjetrovi
U kolijevkama pod zvijezdama sestrinskim.
Po slovu ću ti sestra biti
I riječi što ljubav se zove.
I ne traži vjernije sestrice od mene
Ni tužnije u tvome bolu
Ni veselije u sreći tvojoj.
Darujem ti
Tanku potku moga stiha
Hvalom sestrinskom vezenu.
Večer prije promocije moje zbirke Šapat kroz vrijeme uživala sam u svome domu potpisujući posvete obitelji i dragim prijateljima koje ću im sutradan uručiti. Posveta za Sonju Breljak, urednicu ovog portala se “malo” ???? odužila pa kako nije mogla stati na cijeli jedan list uzela sam bilježnicu i nastavila pisati. Tako je nastala ova pjesma, posveta mojoj Sonji. Iznjedrio ju je iskreni šapat moje duše.