Dragica Šimić
Kad prođe ljeto i jesen tiho
Ukrade tebe sa moga puta
Suza će opet kapnuti nježno
Na mokru travu kraj cvijeta žuta.
Umrijet će trave bez tvojeg glasa
bez tvojih rima
Pomest će vjetar osmijehe sretne
Kad se u snove useli zima.
I jutrom nikog neće biti
Da šaptom mi tihim dušu budi
Kapat će tuga iz oka moga:
“Ti sretan budi, o sretan budi…”
Ne živi moja zaspala duša
Bez sunca vrela, samotna žala,
Umrijet će pjesnik, ostaće samo
Na nebu jedna iskrica mala…
Iskrica mala…