SAMO NE POSTATI NARCIS

tekst: Marija Kukić
foto cvijeta: Ivan Juroš
Bio je on prelijep mladić i sve su se djevojke brzo u njega zaljubljivale. Ali, imao je srce kameno,  a kamen nema osjećaja i ne može gajiti nikakve emocije pa čak ni ljubav. Dovoljan je sam sebi. To što ga neki šutaju, bacaju s ramena,  lome iz stijena… to kamenu ne znači ništa. On nema srca i ne može ništa osjećati.

Takav je bio u dalekoj prošlosti  grčki mladić iz Tespije u Beotiji  po imenu Narcis. Nije mu bilo važno što se planinska nimfa  Eho u njega bezgranično zaljubila.

Nije ni ona bila svetica. Imala ja prekrasan glas, ali voljela je puno govoriti i ogovarati. Božica Hera naljutila se na nju i kaznila ju je tako da  je Eho mogla ponavljati samo zadnju riječ rečenice koju su izgovarali drugi ljudi.

Eho je bila ludo zaljubljena u Narcisa, ali nije zbog nametnute joj kazne s njim mogla razgovarati. Gestama mu je htjela pokazati koliko ga voli. Narcis, mladić kamenog srca odbio je nimfu koja je zamolila božicu Afroditu da je usmrti. Afrodita je to učinila, ali je zadržala njen prelijepi glas koji je zauvijek ostao živjeti kao eho, sinonim jeke, odjeka.

A Narcis? Proklet od Afrodite otišao je do bistrog jezera. Kad je kleknuo da se napije vode, ugledao je odraz svoga lica u vodi kao u zrcalu. Zaljubio se u to lice, očarao se njegovom ljepotom te silno želio dotaći i poljubiti tu krasotu. Tako se zaljubio u lijepu sliku svog lica u jezeru da nikada više nije poželio napustiti to mjesto. Tu je proveo cio život, a kada su ga nimfe pošle tražiti, našle su samo cvijet nagnut nad vodom. Cvijet su nazvale narcis.

Ovo je samo jedna od  nekoliko inačica mita o Narcisu. Zato za ljude zaljubljene isključivo u sebe kažemo da su narcisoidni. „Takvi ljudi sebe stavljaju na prvo mjesto, žele da im se svi dive, stavljaju sebe na pijedestal, ne pokazuju osjećaje prema drugima jer su posvećeni sami sebi…“  (Psychology Today)

Ljudi koji su proveli duže vrijeme s narcisoidnim osobama, ne boje se više ni pakla, a kamoli smrti.

Ako se osvrnemo malo oko sebe, vidjet ćemo  svuda oko nas narcise koji nas okružuju, koji  pokazuju vrlo malo ili nimalo empatije prema drugima. A upravo to nedostaje  vremenu  u kojemu živimo, ali i  današnjem  čovjeku!

Prava je šteta što se ranocvatući  proljetni cvijet zove narcis ili sunovrat!  Ali  dobro je što nema ni malo karakteristika lika čije ime nosi. Porijeklo  vuče iz Europe, Amerike i Azije. Postoji  oko 26 divljih i nekoliko stotina  kultiviranih vrsta.

Ovaj cvijet zauzeo je značajno mjesto u kršćanskoj ikonografiji. Simbol  je vjere i Marijine čistoće slično kao i ljiljan. Često se ubraja u rajsko cvijeće, stoga može značiti vječni život, rajsku sreću  blaženih duša te milost Božje ljubavi.

Umjesto  samoživog, u sebe samog zaljubljenog mladića, dobili smo prekrasne cvjetove koji ne samo da ukrašavaju naše cvjetnjake, nego pridonose i humanitarnoj akciji pod nazivom Dan narcisa. Prvog dana proljeća u mnogim mjestima diljem Lijepe Naše prodaju se bijeli i žuti narcisi, a skupljeni novac  namijenjen je  Hrvatskoj ligi  za borbu protiv  raka dojke, kao pomoć ženama oboljelih od ove opake bolesti.

Tako  i na ovaj način  narcisi postaju simbolom nade, buđenja i novog života.

„Samotan sam k’o oblak lut’o
Što lebdeć’ brijeg i dol hvata,
Odjednom spazih mnoštvo žuto
Obilje zlatnih sunovrata…“

(William Wordsworth – Sunovrati)

Neka nam cvjetaju svojim cvjetovima svakog novog proljeća, neka donose nadu i vjeru u dug i  ispunjen život  ženama oboljelim od raka dojke! Ali i svima ostalima!