Marija Juračić
Lopov si, dušo, baš kao i ja
što vješto krade zvjezdani prah
i njime puniš džepove prazne
čujem ti korak, poznajem dah.
Sanjari smo samo u prokletoj tami
samo smo srce i samo smo smijeh
i neka kamen baci prvi
kome smo gadost i kome smo grijeh.
Krademo dušo i snove i zvijezde
drugo si ništa ne možemo dati
pune su sanja košare naše
kuda to vodi, vrag će ga znati.