SUČELJAVANJE

piše: Marija Juračić

Preksinoć smo gledali sučeljavanje naših predsjedničkih kandidata. Zet kaže da nam je državna televizija priredila karusel onoga što nam godinama sama servira. Kao da biramo kralja, a ne predsjednika.

Dajem zetu za pravo jer sam uvjerena da bi  nekoliko kandidata rado u predstavi demokracije igrali ulogu kralja. Promjena Ustava u tu svrhu bila bi, uz poslušan i smjeran narod, samo mačji kašalj.

Nisam jedina koja tako misli. Mišljenje je to i onoga koji je sastavljao pitanja želeći nam pomoći u izboru neprikosnovenog. Naime 80% pitanja odnosila su se na svjetonazor kandidata i trebala bi u svakom referendumu nositi samo jedan glas. Njegov. Dojam da se bira kralj pojačava i figura dvorske lude, figura koja bi u budućnosti mogla postati kraljev savjetnik.

Dvorska luda je, naime, u srednjovjekovnim i renesansnim dramama najpametniji čovjek u kraljevstvu, pozvan da otvoreno kaže ono što se nitko drugi ne usuđuje. Ima tih likova i danas, samo se drukčije nazivaju i više ne govore istinu. Ovaj naš savjetnik nacije zalaže se za korupciju, onu koja će demokratski biti dostupna svima. Veli zet da ideja nije loša. Dosta mu je šetanja po kancelarijama kada mu nešto treba pa bi bilo bolje da se uvede taj osmi padež u deklinaciju imenica – kome, koliko?

Nismo čuli konkretan odgovor kako bi budući predsjednik utjecao da se korupcija iskorijeni. Možda smo tijekom sučeljavanja, kao loši đaci „sjedili na ušima“, ali nismo čuli ništa o programima kandidata. Nismo ni mogli, jer pitanja o tome nije ni bilo.

Nevažna su. Nevažno je kako pokrpati deficit u budžetu, jer poslovali smo s minusom čim nismo platili prekovremeni rad liječnika. Nevažno je da je pacijenata sve više, a liječnika sve manje, da se gomilaju dugovi nabavljačima. Nevažno je da masa ljudi radi na  reformi školstva, a rezultati učenika su sve gori. Važno je da su djeca zdrava.

Nevažna je kultura, ona ne puni stadione, a na njima se vidi jedinstvo i kultura s pripadajućim folklorom nakon „bitke“. Ni jedno pitanje o tretiranju znanosti u Lijepoj Našoj, jer bi se tu neki kandidati našli u nebranom grožđu.

Kaže moja kći da se linija lijevi  – desni fino proširila i da su lijevi dobili novi zamah u kandidatkinji koja promovira radništvo, ali nitko nije pitao kuda je to radništvo brisnulo i zašto.

Zaključujemo da predsjednik možda nema pretjerane ovlasti, ali bolje je tako, jer  predsjednik bi trebao biti najveći savjetnik Vlade.

Znate onu narodnu: „ Da je Bog dao kozi dug rep, sve bi njime pomlatila.”