CENTARFOR U ZALEĐU

TRN U OKU
piše: Mirko Omrčen
U politici, a nogometnim žargonom rečeno, ja sam centarfor! (Vlado Šeks).
Govoriti danas o slobodi hrvatskog naroda znači u prvom redu govoriti o novom oslobođenju, jer nakon “oslobođenja“ ispod tuđinskih okvira i diktatura nije nastalo stanje slobode.
Tuđinski teror zamijenjen je novim hrvatskim terorom što je uzrokom svih političkih, društvenih i narodnih nesreća koje biju našu zajednicu. “ Oslobođenje“ time nije postalo temelj svakog napretka, nismo postali slobodno društvo, već društvo diktature pod različitim vođama i imenima. Naš slučaj je konačno pokazao istinitost pravila da pojam oslobođenja nije i ne mora biti istovjetan s pojmom slobode. Rušenje srpske diktature i sam njen nestanak nije dovelo do slobode. Hrvatska država danas nastavljač je diktatura Austrije, Mađarske i Srbije a to nije bio smisao borbe za hrvatsku državu. Smisao borbe je bio da hrvatski narod bude slobodan.
Stoga je ostvarenje današnje “Slobodne Hrvatske“  uz “ Banovinu Hrvatsku“ najveća politička prevara i izdaja u povijesti hrvatskog naroda ikad!
Diktature u RH bile su do sada uspješne, može se reći savršene u borbi protiv ostvarenja slobode iz razloga što su se u potpunosti mogle osloniti na sudstvo, što su imale poslušnu i ušutkanu crkvu, poslušne društveno-gospodarske skupine i osobito, jer su znale dobro vladati mnogim ujarmljenim intelektualcima.
Hrvatska inteligencija ovoga doba niti ima smisla za narodno, niti za društveno, odnosno nema smisla za gospodarski, kulturni i politički preporod. To je bitni razlog potpunog potonuća. Zbog svega toga su diktature u RH predstavljale i još uvijek predstavljaju jednu uspješnu vladavinu sile i nasilja proti svim smetnjama diktatorskog vladanja.
Takva vladavina nastaviti će se zbog toga i dalje, a i iz razloga, jer sile svih naizmjeničnih diktatura ostaju na svojim položajima.
Iz tog razloga bilo je iluzorno očekivati da će stvari biti drukčije nakon Sanadera, a niti padom osovine Kosor- Šeks stvari se neće promijeniti, jer su glavne snage današnjeg SDP-a iste one snage, koje nakon pada Račanove diktature nisu neutralizirane, već su većinom ostale na svojim položajima.
Nakon svih padova i “promjena“ vlasti stanje našeg društva sve je gore i gore. To je normalna pojava, jer najgore stanje svake diktature nije ono koje je postojalo u vrijeme trajanja jedne diktature, nego ono koje je nastajalo iza nje. To pravilo jasno pokazuju stanje i prilike u RH tijekom ova dva desetljeća. Padom svake vlasti i dolaskom nove propada se sve dublje i dublje.
Nakon svake promjene vlasti očekivale su se promjene na bolje, očekivala su se rješenja. No  niti HDZ niti SDP te promjene i rješenja nisu dali, niti ih znadu dati, ni u roku koji su obećavali, niti u mjeri u kojoj je to očekivano.
Zato će njihova daljna vladavina, sasvim sigurno, donijeti nova razočaranja, novu krađu slobode, novu diktaturu.
Jer ako nisu do sada dali život zakonima slobode, neće ga dati ni ubuduće. Ako su već izdali interese naroda, izdat će ih opet.
Mi smo do sada, za vladavine jednih i drugih, doživjeli takva razočaranja, takve udarce i nesreće, da imamo pravo i dužnost smatrati takve političke organizacije i njihovu politiku spram hrvatskog naroda vrlo problematičnom.
Čak toliko problematičnom da se o njima i njihovom diktatorsko vladavinskom sustavu može govoriti kao o izdaji hrvatskog naroda, njegovih težnji i njegovih interesa.
Hrvatski narod stoljećima živi pod diktaturama i tome treba doći kraj. Kraj će im doći kad na vlast dođu ljudi i organizacije koje žele služiti a ne vladati, kad bude sastavljena vlada koja će osigurati slobodu u stvaranju političkih, kulturnih, vjerskih, sindikalnih i ekonomskih organizacija i ustanova. Vlada koja će potpuno isključiti bilo kakvu vrstu diktature.
Sustav u kojem danas živimo oformljen je za parazitsku političku i ekonomsku elitu i oni ga se neće tek tako odreći, jer su naučeni živjeti kao paraziti, jer žive kao paraziti i jer žele i dalje živjeti kao paraziti.
Zbog toga nisu prezali od izdaje nacionalnih interesa i trgovanja hrvatskim teritorijem, prebacivanjem moći kapitala u strane ruke pljačkom i rasprodajom banaka, rasprodajom nacionalnih bogatstava INE i HT-a .
Neće prezati ni od odricanja dijela suvereniteta u korist EU , a niti od daljnje rasprodaje onog što je još ostalo- šuma, zemlje i vode.
Sukreator svega toga i jedan od onih koji je vodio sve “složene operacije“ bio je i Vlado Šeks. Čovjek koji sam za sebe kaže, da je on centarfor i onaj koji je zabijao golove. Golove je zabijao, ali vlastitome narodu, a kad ih je trebalo zabijati protivnicima obično bi se našao u zaleđu. Rezultat toga je pretposljednje mjesto Hrvatske odmah uz Kirgistan.
Danas narodu zabija golove na način, da mu političke obračune unutar HDZ-a protura kao borbu protiv kriminala i korupcije. Sličnu borbu vodio je i 1993. godine kada je “pokrenuo“istrage oko financijskog inženjeringa, menadžerskih kredita, dodjeljivanja i sumnjive kupnje kuća i stanova, kupovanja poduzeća bez novca… ali te istrage do današnjeg dana nisu okončane. Još nitko nije uhapšen i procesuiran.
Kad ovo danas ne bi bili politički obračuni unutar HDZ-a i kada bi to bila stvarna borba protiv kriminala i korupcije tada bi Vlado Šeks raskinuo prešutni dogovor sa SDP-om o međusobnom oprostu za krađe. Pokrenuo bi pitanje ogromne imovine SKJ koju je SDP naslijedio, rasprodao i nikome nije položio račune. Pokrenuo bi pitanje o pet milijardi proračunskih kuna koje se moralo isplatiti na ime tužbi za uskraćena radnička prava pod Vladom utemeljitelja hrvatske “socijal-demokracije“ Ivice Račana. Pokrenuo bi i druga pitanja vezana uz afere kao što su Riječka tržnica, Piculini autobusi, aferu Daimler, pa i Coningovu aferu Kukljica na otoku Ugljanu. Pokrenuo bi i mnogobrojne druge afere, kao i afere svojih političkih istomišljenika u HDZ-u, a ne samo one koje su vezane uz klan Ive Sanadera.
Tada mu ne bi ni bilo potrebno tražiti od naroda oprost za lažno pokajanje zbog nebudnosti i nečinjenja.
Vlado Šeks dio je jedne izdajničke, ohole strukture koja  je zajahala hrvatski narod i zadnji je trenutak da sjaši s njegove grbače. Tek tada i na taj način neka se ponizno pokaje i ponizno zatraži oprost. U suprotnom oprost će izostati i na ovom i na onom svijetu, jer oproštenju se otvara ponizna vjera, dok se oholost pred Njim zatvara ( Lk 18, 9-14).