tekst: Ante Karačić
Iserlohn/ Negdje početkom 1993. godine je u Iserlohnu organizirano počela raditi likovna radionica za djecu i odrasle.
U početku se zvala LR „Leptiric“ a kasnije je prerasla u LR.CROARTIserlohn.
I prije toga je, od početka 1992. godine, bilo sličnih aktivnosti, ali ne organizirano.
Likovnu radionicu je nedugo po dolasku u Iserlohn pokrenula tada prognanica iz Iloka Ankica Karačić. Poslije početnih eksperimentiranja likovna radionica je u potpunosti zaaživjela 1995. godine.
Prvi razlog tome je, što je Ankica postala slobodni umjetnik i stime stekla pravo da takvu djelatnost obavlja. A drugi razlog je kupovina stana koji je u svom sastavu imao na drugoj etaži, prostor koji je preuređen za atelje.
Likovna radionica je obuhvaćala kompletan rad s djecom i odraslima.
– Osmoškolci su dolazili učiti osnove likovne umjetnosti, teoretski i praktično.
– Budući studenti su dolazili učiti i pripremati se za upise na fakultete. Od tih polaznika danas ima dosta poznatih umjetnika a i onih koji su postali profesori na fakultetima.
– Odrasli ljudi koji su imali u sebi talent za slikanje ali to nisu svojevremeno mogli realizirati a kada im se život malo sredio osjećali su potrebu da taj talenat i znanje nadopune. Danas ti ljudi već kvalitetno slikaju i imaju na desetke skupnih izložbi.
– Dolazili su i oni kojima je slikanje bila terapija
– Često su dolazile i grupe djece koje su umjesto da idu na rođendan u Mec Donalds odlučili slikati. Normalno, za sve te usluge postoji cjenik i one su naplacćvane.
Što se tiče hrvatske djece i odraslih, oni jednom tjedno i to utorkom od 17 do 19 sati mogu posjećivati radionicu besplatno. Za to svih ovih 25 godina postoji prostorija u gradu Iserlohnu.
To je djelovalo kao integracioni kurs i kroz njega je prošlo više stotina žena i djece. Pored učenja, slikanja, ručnih radova, tu su traženi i davani i savjeti kako bi se novopridošli, tada izbjeglice i prognanici, bolje integrirali.
Dakle, i danas postoji mogućnost za naše ljude da u liovnu radionicu dovedu djecu utorkom ili da sami dođu i nadopune svoj talenat.
U posljednjih nekoliko godina, iz nase okoline, s gotovo 100 km razdaljine, roditelji dovode talentiranu djecu da uče i da se pripremaju za upise na fakultete.
Djeca strasno vole da slikaju ali u tome ih moraju podržati roditelji i nastavnici. To pokazuje i činjenica da je, recimo za likovni natječaj “ZELENO I PLAVO PUTOVANJE”, više od 20 naše djece došlo u atelje raditi radove za natječaj.