Mirko Popović
Ako i ne budu nadohvat
Obzorja kojima hrliš
Ako i presuše vode
Sred kojih žeđaš, ne slomi srce
Ne pitaj tmine zašto su
U najmračnijoj noći
Zvijezde najsjajnije
Osvrni se, odšetaj među otkose
Nebeskih proplanaka
Napusti scenarij, čut ćeš
Da proljeće je u tebi, da sve je
U tvojim koracima bestjelesnim
Osvrni se
Oslušni
Netko je za tebe ostavio
Sve maestrale što zavode
Drhtaj i dodir meridijanā
Tišinu (jedne) barke u uvali
Što tone u trajno bespuće smijeha
Predajući se nasrtljivosti valova
Veoma mi je drago, Dragice.
Čitamo se… sa uzajamnim zadovoljstvom i potrebom.
Oživi me jutros ova pjesma. Osjećam da proljeće je i u meni. Pjesma me odvela kroz otkose nebeskih proplanaka i bestjelesnim koracima spustila pred maestrale i tišinu jedne barke u uvali. Hvala za putovanje Mirko, neprocjenjivo lijepo iskustvo doživljaja poezije.