piše: Željka Diklan
U svojoj knjizi Razmišljanja uz evanđelje fra Bonaventura Duda napisao je sljedeće:
“Evo jednog svjedočanstva iz povijesti Trsatske Gospe. Među zavjetnim slikama s prikazom morske oluje i čudesnim izbavljenjem ističe se slika broda Ban Mažuranić. Podno slike stoji zapis u kojemu „barba broda“ Barattini svjedoči o spasovnom zahvatu Trsatske Čudotvorke.
Trsatski donedavna župnik Ante Sironić pošao je od toga zapisa i tragom usmenih predaja dopro do Kuzme Bonetića u Sušačkoj Dragi. Njegov otac, također Kuzma, bio je član posade toga broda. Sin mu se dobro sjećao očevih zapamćenja. Bio je na putu od Santosa za Savannah u Sjevernoj Americi. Podigao se strašan „fortunal“. U brod je navrla voda. Smjesta je dana uzbuna. Pumpalo se tri dana i tri noći, ali vodu nisu mogli zaustaviti. Sile su posade bile na kraju i kad je bilo jasno da nema spasa, „barba broda“ pozove svu posadu: „Kleknimo, okrenimo se prema Trsatu i pomolimo se!“ „Pokojni nam je otac pripovijedao“, veli Kuzma Bonetić, „da se nikad nije tako zdušno molio, ni prije ni poslije.“ I voda se doista polako zaustavila, mogli su nastaviti put. Poslije su ustanovili da je neki kamen, odakle li ga, začepio rupu i zaustavio vodu.”
Polazeći od piščeva teksta, mogu ovdje citirati i slični tekst Daine Glavočić tiskan u Sušačkoj reviji pod naslovom Kraljici mora hvala:
„Belgijski slikar Carolus Ludovicus Weyts (1828. – 1876.), koji je živio u Antwerpenu učeći od oca Petrusa, radio je pretežno slike brodova na poleđini stakla i poneka ulja, a naslikao je 1875. bark Ban Mažuranić (u bakarskom muzeju) s imenom prvog kapetana Leopolda Paicuricha i sa zastavom H(rvatskog) B(rodarskog) D(ruštva) iz Bakra. U Zavjetnoj kapelici nema te slike, ali je tamo zavjet Mažuranićeva kapetana Nattalea Berettinija i posade jedrenjaka koji su se danima borili protiv propuštanja mora u brod, i koje je zaustavljeno jednim, čudom zabijenim, kamenom u oplatu broda. Taj je kamen sačuvan, pribijen na daščicu s posvetom od 15. XI. 1897. te prinesen Zavjetnoj kapeli na dar.“
Ovaj me se događaj iz hrvatske povijesti pomorstva duboko dojmio i potakao me da iznesem ovu priču, da sve koji je pročitaju podsjeti na čovjekovu nemoć, na snagu vjere i Gospina zagovora. Ovaj kamen materijalni je dokaz Božje intervencije koji nadilazi ljudski razum.
Vjera čini da živiš po dobru, ona ti daje jakost u kušnjama, u boli i patnji.
Zato, molite za snagu vjere, utječite se Marijinu zagovoru i pouzdajte se u ljubav Nebeskoga Oca.
Majko Božja Trsatska, moli za nas!
LITERATURA:
Izvori:
(1) Bonaventura Duda (1996.), Razmišljanja uz evanđelja, 1. izdanje, Zagreb, Teovizija, 26.
(2) Daina Glavočić, mr.sc., Sušačka revija, br. 62/63, Kraljici mora hvala (http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp)
(3) Helena Miljević, mr. sc., Atipične zavjetne slike Trsatskog svetišta, Pomorstvo, god. 23, br. 2 (2009), 527. – 538.