Jelena Stanojčić
Od mora tvoje ljubavi, majko
U tragovima su ostala samo zrnca soli
Što iskre kao najsjajniji biseri u tvome gnijezdu,
Vraćajući duh prohujalih godina
I tebe, majku, najsjajniju zvijezdu.
A sad si odjevena u suton čekanja
Požuruješ dane na rub bez povratka.
Ušuškavam i grlim tvoju bespomoćnost
Dok um mi zarobljen smislom postojanja
Tiho prosvjeduje.
“Ušuškavam i grlim tvoju bespomoćnost
Dok um mi zarobljen smislom postojanja
Tiho prosvjeduje.”
Izričaj pred kojim se zanijemi.