Sven Adam Ewin
bože otpri mi ovu tešku bravu od sna
i naulji je prije
izjela ju je
rđa
pritiskaj nježno radi nerava mojih
potom nečujno digni sunce
pazi na grane vrbe
zna zapeti
ne bih
preživio
još jedno jutro bez svjetlosti
to ti se jutros molim
Jako tužno, a lijepo.