Nikola Šimić Tonin
u Novoj Biloj
u BiH
u katoličkoj crkvi – bolnici
u lašvanskoj dolini okovanoj boli
Ulfeta Tuco
iz Žepča
Bošnjakinja
vrletima života
u improviziranom porodilištu
pomogla uz svijeće donijeti
uz svijeće srca
325 beba
Ulfeta Tuco
Babica od tisuću srca
za vrijeme – nevrijeme
Hrvatsko – bošnjačkih sukoba
ostala
„žene nisu imale nikoga“
nije razdvajala ljude
njoj su uvijek bili
svi isti
no, dogodilo se da nisu:
jedan je mladić ispred njene kuće
olujita glasa
bacio na tlo
bacio u blato
pretukao
htio joj strgnuti
oko vrata
lančić od zlata
za tjedan dana
još uvijek u modricama
Ulfeta
dovede joj isti taj
bez mrve srama
u krletci vraga
svoju ženu na porod
prvi joj susjed ukrao kravu
od ljudskog se razodjenuo
čovjek nije
kravu koja je hranila porodilje
na nju pucaju
dok porađa žene
kiše suza guta
nije mogla dalje
bez stalne straže
„Dragog i dobrog Ilije“
porodila je kaže
u cvatu srca
11000 beba
među onih 325 i moja je kći
Hvala ti Ulfeta
za uziđenje u naša srca
Ulfeta Tuco
Babica od tisuću srca
Prekrasno, ljudski toplo, a ljudi mogu biti i zvijeri…nazalost..
Srecom Nikola je ostao covjek. Pjesma je ova za suzu. Sve pohvale.
Veličati ljudskost za kojom danas žeđamo pohvalno je, iznijeti primjer neiskvarene ljudske dobrote, (koja sve više pada u drugi plan a reflektori popularnosti usmjereni na degutantne novotarije slavljenja ubojstva vlastitog djeteta i naroda) slavlje je provjerenih vrijednosti. S radošću i poštovanjem pročitah tvoju pjesmu kpja je oda i spomenik ženi koja je ljubila život i ljùde. Hvala Nikola za ovu pjesmu