Borba s požarima i vodom postaje hrvatska svakodnevica
piše: Žarko Delač
Svi koji i površno prate izjave predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović trebali bi se prisjetiti kao je nedavno dotaknula strateški značaj pitke vode. I upravo nedugo nakon toga dogodio se jedan od najvećih ekoloških incidenta u kojem je onečišćen izvor pitke vode iz kojeg se opskrbljuje Slavonski brod.
Stoga se odmah nameće niz pitanja poput toga na koji način štitimo naše vodno bogatstvo? Tko je uopće nadležan za zaštitu? Tko odobrava koncesije i pod kojim uvjetima za izvore pitke vode?Kako i na koji se način provjerava zdravstvena ispravnost vode tj. postoji li u svemu tome kontinuirani pristup ili je sve prepušteno stihiji, bolje rečeno, saniranju štete kada se nešto dogodi?
Nažalost prema dostupnim informacijama odgovor nije teško pronaći što samo govori kako zvoni zvono za uzbunu. Pri tome o mogućnostima terorističkog čina uopće ne razmišljamo iako o tome treba svakim danom sve više voditi računa. Stoga je potpuno neprihvatljivo da jake policijske snage angažiramo za sprječavanje sukoba u unaprijed dogovorenim tučama navijača umjesto nadzoru izvora pitke vode. Naravno, nije dovoljna samo fizička zaštita. No, za početak i to bi bilo dovoljno kako mještani ne bi odlagali otpad pored nezaštićenih spremnika i sabirnika vode ili se životinje slobodno šetale i kupale u pitkoj vodi što se vjerovali ili ne, događa.
Nažalost to nije jedini problem našeg odnosa prema zaštiti okoliša. Problem devastiranja Plitvičkih jezera kontinuirano se gura pod tepih. Sanacija azbesta uključuje samo azbestne ploče. Zabrana paljenja smeća u gradovima i na javnim površinama nije regulirana.
U kontekstu nepogode koja je zadesila Slavonski Brod možemo povući paralelu sa saniranjem još jednog divljeg odlagališta otpada na Savici u Gradu Zagrebu, ogromnog ilegalnog odlagališta otpada u neposrednoj blizini izvora pitke vode!
Po istom obrascu kao i na državnoj razini nezainteresiranost, ali u manjoj mjeri, i nemoć caruju i na lokalnoj razini. Bolje je lokalnim šerifima poslati komunalne i prometne redare u naplatu kazni i punjenje proračuna prilikom nepropisnog parkiranja ili gaženja trave, umjesto u borbu s daleko većim problemima. Kao da od silne šume ne vide drvo.
Ovaj ledeni vrh neodgovornog ponašanja i lakonskih odgovora nema suvislo opravdanje ukoliko ne uzmemo u obzir i situaciju u sudstvu. Naime, kazne za počinitelje ovakvih ekoloških incidenata su blagonaklone i nesrazmjerne sa štetom koju čine u društvu.
Stoga, parcijalni interesi i potezi ne mogu i neće ništa kvalitativno promijeniti sve dok se o tome ne suočimo na najvišoj državnoj razini i tim problemima ne posvetimo što žurnije sjednicu Vijeća za domovinsku sigurnost, nacionalne sigurnosti pa čak i obrane.
Do tada ćemo ljeti gasiti požare, u proljeće štititi ljude i imovinu od poplava, a čitave godine otklanjati posljedice zagađivanja zraka i vode.