BOŽIĆ JE SVUGDJE OKO NAS

SUSRETI / Iz naše arhive …objavljeno 16.12.2011.

piše: Sonja Breljak
Berlin/ Bijaše danas nekako dug dan. Pun dan. Sjedoh konačno za radni stol. Otvorih bjelinu računala. Zatvorih. „Listam“ dalje. Danas mi se ne piše na praznom papiru. Iznimno, činim to na radnoj strani Hrvatskog Glasa Berlin. Tu nekako osjetim …trebam …blizinu svih suradnika i čitatelja iz cijelog svijeta. Jedva dočekam ovo vrijeme. Noć je. Preda mnom grad …velegrad utonuo u tamu. Svjetli s brojnih prozora susjedne zgrade. Moj Berlin. Raznolik. Bučan. A opet lijep. Dostojanstven. Trpeljiv. U njemu pripreme za Božić traju još od početka desetog  mjeseca. Trgovine, trgovi, kupovina, rasprodaja, reklama, sve za i o Božiću. Onako kako to tržište zamišlja, prikazuje i želi.

Uspješno bježim od takva Božića. Srećom …imam gdje. U svakodnevnoj utrci i smjeni uloga …majka …novinarka …kućanica …urednica …sklonište je moje od rutine i dosade. Živo je. Ponekad i previše. Doma me čekaju i grle drage  ruke. U našu Misiju idem u susret molitvi, čitanjima i pjesmi, prijateljima, dragim ljudima iz zbora s kojima dijelim brojne, srcu ugodne trenutke.

O tom susretu s Bogom i ljudima, detaljnije posljednjih dana pripovjedao dominikanac, teološki znanstvenik Frano Prcela. K´o s izvora pitke vode, moglo bi se napiti svježe vjerske i teološke misli u njegovim promišljanjima i riječima. Jako potrebno.

Na drugim mjestima, učim se sličnim životnim uputama. Istina, način je drukčiji. I poruke treba prepoznati. A to nije u životu uvijek jednostavno.

Ispred jednih berlinskih vrata, svako jutro su redovi ljudi koje u Berlin dovode ne baš sretne okolnosti. Kreću u ovdašnji život s najniže ljestvice. Poznata mi.

Nekad …za onih ratnih, naših izbjegličkih …i sama s nje krenula. Pa znam kako je. Neželjeni. A tražite  …tjerani nekom svojom nevoljom …sklonište. Ima Berlin, ima Njemačka ulazna vrata i mjesto za takve ljude iz cijelog svijeta. Stanu pred njemačke službenike i prevoditelje, izgovore univerzalnu šifru u riječi:-Azil! …i sve je jasno.

S nama bolje poznatih teritorijalnih, jezičnih i inih obzorja, ta vrata trenutno opsjeda prava rijeka Roma. Mali, veliki, mladi, stari, bolesni, nepismeni, žene, muškarci, djeca …Sve redom se žali ponajviše na siromaštvo  i loše životne uvjete tamo odakle dolaze. Kako to kod traženja azila nisu relevantni razlozi, već se traže oni političke, vjerske ili nacionalne prirode, u igri su i malo složenije riječi …diskriminacija, ljudska prava. E pa sad  …i nisu li kad bolje promislim na ovoj kugli zemaljskoj …gdje je nekima jako dobro a nekima nikako …ljudska prava su najviše i ugrožena siromašnima? Nemaju li ljudi materijalno čime, kako da zaštite svoja ljudska prava? Brojne države slabo ili nikako ne vode računa o ovom osjetljivom sloju stanovništva.

Mi smo ti Romi …znaš …koji jezik …mi ti govorimo najbolje ciganski …religija …piši Romi…kažu. Rijeka Roma iz Srbije i tek poneki slučaj iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Čude se Nijemci. Jesu li potpuno opustjela mjesta poput Zrenjanina, Leskovca, Kikinde?  Prevodim. I razumijem obje strane. Kako puno, često agresivno i previše očekuje strana koja traži, zahtijeva …rijetko moli. Kako tvrda, na riječima škrta, često neljubazna zna biti strana koja prima, odbija, dijeli, daje, pruža.

Traži se sklonište od bolesti, zime, neimaštine. –Dosta će biti par mjeseci …vele …dok otopli …pa idemo.
E, da …onda ponovno, za par mjeseci osvanu pred istim vratima …toliko su im poznati njemački propisi i zakoni koji to dozvoljavaju. Kažu …nerado idu ali kad stjerani u kut moraju napustiti ovu zemlju …do neke nove prigode …osvanu pred vratima srpske ambasade u Berlinu, u potrazi za važećim putnim ispravama. Tamo im glasno vele:- Radi vas Srbija ne može u Europsku uniju! E, baš!

Gledam da između dva svijeta …tražim-pružam …barem ljubazna riječ postane jednostavan most. Običan most satkan od par ljudskih riječi. Čini mi se …sjećam se …kako se upravo te prve riječi jako dobro urežu u ljudsko sjećanje.

Dok se grad kupa u svjetlosti, ponudi, bogatstvu brojnih materijalnih darova, ljepoti predstojećih proslava …prisjeti me svakodnevna slika nevoljnika iz cijeloga svijeta, kako pogleda treba svrnuti i na “najmanje od moje braće”.

Nije li i Sveta obitelj tražila skloništa. Jesu li ih gdje primili? Jesu li ljudi bili ljubazni? O tome se do dana današnjeg pripovijeda.

Naš susret s Bogom, naš Božić, ogleda se u svakom danu i susrete s drugima. Mislit´ nam je o tome pri izgovorenom, učinjenom.

Tko zna gdje će se sutra, u neko buduće vrijeme, naša danas (ne)pružena ruka  upisati u vječnost, neprolaznost. U poruku.

Božić je svaki dan i svugdje oko nas.