MALI IN MEMORIAM VELIKOM DRAGI TRUMBETAŠU

piše: Slavica Sarkotić
I nije zapravo nikakvo čudo što je Drago Trumbetaš umro uoči 1. maja. Jer, on je doduše bio slikar, pjesnik i prozaist, ali prije svega bio je RADNIK.

Pa je onda i red da je s ovog svijeta otišao pred Praznik rada. Tamo, na mjesto gdje će se zauvijek moći odmoriti.

Na Wikipediji na njemačkom piše da je “Dragutin Trumbetas, auch Drago gennant, ist ein deutscher Maler, Graphiker und Autor mehrere Bucher croatische Herkunft”.

U svom osebujnom i teškom životu prošao je Drago puno toga; od rodnog Turopolja i Velike Mlake pa preko Zagreba do Frankfurta na Majni i nazad.

Po struci grafičar, radio je u Hrvatskom grafičkom zavodu, potom ga je put odveo u Njemačku gdje je zajedno sa suprugom jedno vrijeme radio u tekstilnoj tvornici.

Nemirna duha kakav je bio, nije se time zadovoljio. Otišao je u novinsku kuću Frankfurter Rundschau a potom u Bild i tamo radio u svojoj struci.

Crtao je od djetinjstva. Negdje u to vrijeme boravka u Frankfurtu nastao je i njegov antijunak Tonček kroz kojeg je Drago Trumbetaš prikazao sve tegobe gastarbajterskog života pridodajući im uvijek i jednu humornu notu.

Što god radio Drago je uvijek prije svega bio umjetnik, jer čovjek i jest samo ono za što se rodio, ma čime se u životu bavio.

A taj njegov alter ego, Tonči, bio je nezgrapan i neprilagođen vremenu i prostoru, baš onako kao što je neprilagođen bio i Drago i njegove slike.

Uzor mu je bio Van Gogh, s njim se iako odavno mrtvim čak i dopisivao o čemu je svojedobno snimljen i na televiziji prikazan dojmljiv dokumentarac.

Drago Trumbetaš autor je više proznih i slikarskih ciklusa, a pisao je i pjesme. Svi su njegovi radovi vezani uz život naših radnika u tuđem svijetu.

U domovini mu je izložbu 1975. priredio Božo Biškupić kasniji ministar kulture u RH, koji je bio i umjetnikov veliki podržavatelj i prijatelj.

Imao je Drago Trumbetaš više od stotinu samostalnih i dvjestotinjak skupnih izložbi.

Neshvaćen u vrijeme mladosti neko je vrijeme čak proveo i u zatvoru zbog posjedovanja nekih emigrantskih časopisa, ali je zato pod stare dane doživio svojevrsnu satisfakciju.

Priređene su mu izložbe u Stuttgartu 2003. i u Frankfurtu 2013. a u rodnom Turopolju Pučko otvoreno učilište tiskalo je više njegovih knjiga iz ciklusa “Pušači i nepušači”.

Bila sam na nekoliko promocija knjiga Drage Trumbetaša, neke od svojih knjiga mi je i potpisao, a kad sam prije par mjeseci na božićnom sajmu knjiga u predvorju Pučkog otvorenog učilišta u Velikoj Gorici kupila raskošno opremljene Krležine “Balade Petrice Kerempuha” oplemenjene Draginim ilustracijama nisam ni slutila da je to vjerojatno posljednje što je taj osebujni umjetnik napravio.

A crteži su doista upečatljivi, baš primjereni Krležinom Petrici i galženjakima.

Jer, tko bi bolje znao pravo značenje znoja i suza od Drage Trumbetaša.

Počivao u miru.

Sada tamo negdje gore vodi rasprave s Van Goghom.

Žutim i plavim bojama s ponešto zelene oslikavaju svaki svoj dio neba.