Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP
Puno je pitanja koja mi, roditelji djece koja su u spektru autizma, čujemo svakodnevno. Često nas zbunjuju i zakoni koji su nedorečeni.
Nisu sva djeca koja su u spektru, ista. Neka djeca trebaju više pažnje i pomoći a neka, iako trebaju pomoć, ne trpe pogled ili dodir i često imaju problema s koncentracijom u školi.
Moj glavni cilj kao majke dječaka Junaka, je da drugi roditelji ne lutaju, a vjerujem da lutaju i ponekada se izgube u šumi birokracije,
Dakle ovako, dijagnozu smo dobili u 7. razredu osnovne škole. Od tada moj sin ima individualiziran pristup, tek u 3. razredu srednje škole, dobiva asistenta.
Junak, iako lako rješava teške zadatke, ponekad treba pomoć i poticaj da nastavi s radom na nastavi. On izgleda odsutan ali pamti sve. I ne voli pisati zadaće.
Do sada je išao kod psihijatra za djecu i adolescente, osim toga nije bio uključen ni u jednu udrugu ili terapiju. Ove godine počinje s vježbama kod logopeda.
U njegovoj srednjoj školi profesori se prema njemu ponašaju korektno, upozoravaju ga kada vide da je popustio. Asistentica mi svakodnevno šalje bilješke, zadaće i ocjene. Ona bi trebala s njim ostati do kraja njegovog školovanja.
Mi do sada nismo tražili za Junaka nikakva prava, mislim na invalidninu i povećani dječji, a ni dječji doplatak nismo tražili, smatramo da ima potrebnijih od nas.
Ipak ove godine smo shvatili da moramo tražiti tj. napraviti procjenu na ERF u Zagrebu kod prof. Jasmine F. Škrinjar koja nas je i ohrabrila u nastojanju da Junaku omogućimo upis na fakultet.
Uz njenu procjenu uradili smo i psihijatrijski pregled kod dr. Zorane Bujas u Kukuljevićevoj, te smo u Centru za vještačenje podnijeli zahtjev za postotak tjelesnog oštećenja.
U malim sredinama poput naše većina njih tj. nas, ne zna za prava i što zapravo da tražimo. Tako sam i ja malo lutala ali sam ipak našla što sam tražila.
Junak je dobio rješenje da je 100% i sada mu se otvaraju prava za asistenta na fakultetu, za bodove i još mnogo toga.
Ustrajat ću da moj Junak u budućnosti živi samostalno, stekne prava i znanja ali ću i dalje pisati o tome jer roditelji ne znaju kako doći do pomoći.
Vještačenje tjelesnog oštećenja se vještači u Mirovinskom. Zahvalila bih svima koji su mi se ponudili pomoći, prof.Škrinjar, prof.Glavaš, dr.Gojković, dr.Bujas, mame iz grupe AspergerHR, Zrinka, Kosjenka, Vesna, Marijana, gospođi Slavici Dujmović iz udruge za Autizam Zagreb… i svi ostali koji su me (sa)slušali. Najviše su nam pomogli u školi, oni su “gurali” i radili s mojim Junakom.
Ponosna sam na sve što je moj Junak postigao. On ima strašnu volju za znanjem a ja imam volju da probijem sve granice i predrasude, da djeca sa spektrom autizma idu po redovitom programu u školu i ostvare prava na visoko školovanje.