Iz naše arhive/ objavljeno 05. kolovoza 2013.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Pogledah gornju fotografiju bezbroj puta. Boje drveća, odraz u vodi, igru svjetla, obalu nadohvat ruke …Ah, kako dobro je ljepoticu -rijeku, uhvatio okom i fotoaparatom kolega Cipar. Htjedoh napisati prozu al na um mi padaju tek slavni stihovi. I ne daju mira. Vuče me …s razlogom …druga obala iz Makove pjesme. Valja nama preko rijeke …
Modra rijeka
Niko ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam
I još dalje i još gore
Preko gorkih preko mornih
Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
I još dublje i još jače
Iza slutnje iza tmače
Gdje pjetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I još huđe i još luđe
Iza uma iza boga
Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je
Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke
(Mak Dizdar)
Emil je imao mnogo smisla da zapazi u prirodi ono lijepo.